Samo od 20. listopada do 11. studenoga ove godine ugašeno je čak 135 tvrtki. Praktički je u tri tjedna srušen neslavni rekord koji potkrjepljuje činjenicu da BiH rapidno propada te da čak i uporni poduzetnici koji su se na razne način snalazili kako bi preživjeli i sa svojim radnicima osigurali opstanak na ovim prostorima pomalo odustaju te planiraju sreću pronaći u nekoj uređenijoj zemlji, piše Večernji list BiH.
Nedavno je najavljeno gašenje pogona proizvodne tvrtke u Laktašima. Preseljavaju proizvodnju u susjednu Srbiju. Najvažniji razlog preseljenja tvrtke je neisplativost rada tvornice u ovoj zemlji. Ta neisplativost ogleda se u mnogočemu. Poskupljenje struje i do 120 posto, što se najavljuje od nove godine za gospodarske subjekte, samo će dodatno otežati poslovanje u BiH.
Ako se uzme u obzir da je prijevoz od Kine do BiH porastao i do 20 tisuća KM s 4 tisuće KM nekada pa stalni potresi s naftom, najviše cijene plina i hrane ikada..., onda je jasno da je situacija dramatična.
Ravnodušnost u BiH
Marko koji se bavio ugostiteljstvom u ovoj zemlji danas živi i radi u okolici Münchena. Za Večernji list kaže da nije mogao ostati u BiH i čekati kraj pandemije.
- Neki bi rekli da sam napustio zemlju u pogrešno vrijeme, međutim, kada sve zbrojim i oduzmem, možda je to bilo pravo vrijeme. Danas imam sigurnost, a ni promjena posla u ovakvoj zemlji nije dramatična, dok je kod nas to smak svijeta. Čak ne mogu nikoga eksplicitno okrivljavati što je u BiH takvo stanje jer je ovo svjetska kriza, a bogate zemlje će se, jasno, s njom bolje i boriti. Međutim, smeta mi ravnodušnost na takvu situaciju u BiH, svi čekaju neko čudo i dolazak boljih dana. Primjerice, poduzetnika u Njemačkoj nije sramota zatvoriti tvrtku ili obrt, on javno priča o tome i lakše će u nekom vremenu krenuti od početka jer i država vidi da je zatvorio svoj posao te, ako je više takvih slučajeva, toj branši će se pomoći - priča nam Marko.
Ali ni vani ne teku med i mlijeko.
- Mnogo je onih koji bi sada u Njemačkoj htjeli da država opet uvede lockdown i zatvaranje svega jer bi primali državnu pomoć. Ovako, posao im se prepolovio, moraju zatvoriti potpuno, a što će onda. S druge pak strane, ako država proglasi lockdown, ona je na gubitku. Primjerice, Austrija gubi milijardu eura tjedno zbog zatvaranja. Ogromne su to svote i nitko ne zna kako će sve završiti - ispričao je sugovornik.
Sto KM nekad i sad
Kada se vratimo na BiH, jedan od ozbiljnijih problema je glomazan javni sektor koji je dominantan u gospodarstvu, a privatni sektor u takvoj situaciji teže može funkcionirati jer treba namiriti državu i sebe. Onda, kada se i nađe neko rješenje koje će zadovoljiti sve aktere, to je vrćenje u krug, a cjelokupni sustav održava se zahvaljujući kreditima. Dugoročno, jasno je da to nije dobro. Tu je i strah od inflacije jer se u BiH događa opći rast cijena dobara i usluga, a ono što se nekad moglo kupiti za 100 KM danas nije ni blizu. Mnogi stariji pamte vrijeme kada bi sa 100 KM kupili namirnice za cijeli mjesec. Danas smo daleko od toga. Ova kriza je, jasno, maraton i treba je izdržati. Dobra je vijest da je prosječna plaća u BiH prešla tisuću KM, da stručnjaci tvrde kako je inflacija i poželjna za održavanje realnih dohodaka i stimuliranje rasta plaća, da se povećala štednja koja bi u vremenu prestanka zdravstvene krize mogla potaknuti nova ulaganja... i na krilima toga treba graditi priču te pomagati gospodarstvu konkretnim potezima, da se zaustavi gašenje tvrtki koje je, prema primjeru s početka priče, alarmantno, kao i iseljavanje iz ove zemlje.
