Klinički zavod za radiologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar u suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Mostaru, Udrugom radiologa u FBiH te Udrugom "Sanus Motus" iz Mostara organizira simpozij o degenerativnom osteoartritisu, najčešćoj bolesti lokomotornog sustava u 21. stoljeću, koji će se održati sutra (subota, 12. studenoga) u amfiteatru Medicinskoga fakulteta SUM-a. Tim povodom doc. dr. sc. Vedran Markotić, specijalist radiodijagnostike, v. d. predstojnika Kliničkog zavoda za radiologiju SKB-a Mostar, koji je i predsjednik Organizacijskog odbora simpozija, govorio je za Večernji list.
Tema simpozija je "Degenerativni osteoartritis, najčešća bolest lokomotornog sustava u 21. stoljeću". Možete li čitateljima približiti o kakvoj je bolesti, zapravo, riječ?
Degenerativni osteoartritis (poznat još i pod nazivima osteoartroza ili samo artroza) kronična je, progresivna degenerativna bolest zglobova kojoj je osnovni uzrok propadanje zglobne hrskavice, a potom i posljedično oštećenja podliježeće koštane strukture. Nakon kardiovaskularnih bolesti, osteoartritis je drugi najčešći uzrok kronične onesposobljenosti, i to prvenstveno zglobova kuka i koljena, stoga je prevencija od neizmjerne važnosti. Bitno je naglasiti kako naš osteoartikularni sustav funkcionira po principu "use it or lose it", pa tako zbog sve manje količine kretanja koju današnji čovjek prakticira imamo situaciju gdje sve mlađa populacija razvija promjene tipa degenerativnog osteoartritisa (nekad je to bilo rezervirano za treću životnu dob).
Koja su najnovija dostignuća u dijagnostici, osnovne smjernice za liječenje i koji je najbolji način prevencije? Što možete reći o dijagnostici i liječenju ove bolesti u SKB-u?
Radiologija se posljednjih desetljeća razvija brzinom svjetlosti, pa tako i segment vezan uz degenerativne promjene, a gdje su najveći pomaci napravljeni na području dijagnostike magnetskom rezonancijom. Magnetska rezonancija daje odličan uvid u stanje hrskavice i podliježeće kosti, a u novije vrijeme razvojem MR tehnika, koje daju uvid u kemijski sastav nekog tkiva, vrlo dobro možemo saznati i funkcionalne karakteristike, tj. kad se misli konkretno na hrskavice, može se saznati koliki su udjeli pojedinih komponenti koje ih čine. Liječenje se sastoji od nekoliko osnovnih principa: samopomoći i edukacije, fizikalno-terapijskih postupaka (nefarmakološkog), farmakološkog i kirurškog načina liječenja, a optimalno je kada se kombiniraju neinvazivni/neagresivni principi. Promjena životnih navika svakako je najvažniji prvi korak, nakon čega slijedi samokontrola te kontroliranje boli. Za odgađanje ove bolesti najbitnija je prevencija koja se sastoji u poštivanju ergonomije, redovitoj svakodnevnoj tjelesnoj aktivnosti, održavanju primjerene tjelesne težine i (kada je to moguće) izbjegavanju rizičnih čimbenika. Iz mojih iskustava, većinom se radi o pacijentima koji inicijalno lutaju od specijalista do specijalista, s dijagnostike na dijagnostiku i tek nakon dulje obrade potvrde da se radi o kroničnim tegobama koje su prouzročene degenerativnim osteoartritisom. U nekim slučajevima, kada je riječ o osobama koje su razvile promjene ovog tipa u mlađoj životnoj dobi, postoji i skepsa prema radiološkoj dijagnozi, kako od pacijenata tako i od kolega stručnjaka. Jednostavno, trebamo se priviknuti na činjenicu kako je ova problematika sve više izražena u populaciji, i to prvenstveno zbog male količine kretanja i prekomjerne tjelesne težine.
Koliko se vi u praksi u SKB-u susrećete s tom bolešću? Koje skupine najviše pogađa, dob, spol..., ima li genetika utjecaja?
Susrećem sve više pacijenata koji imaju kronične probleme sa zglobovima, a koji su prvenstveno prouzročeni degenerativnim osteoartritisom i oštećenjima hrskavice. Učestalost pojavljivanja osteoartritisa raste povećanjem životne dobi. Tako nakon četrdesetih godina života pojavljivanje naglo raste sa svakim daljnjim desetljećem – najvjerojatnije zbog akumulacije čimbenika rizika. Pojavljivanje je jednako u oba spola, ali su pojedini oblici (primjerice osteoartritis malih zglobova šaka) češći u žena. Usporedba oboljelih po spolu pokazuje nam da je kod žena češće zahvaćen zglob kuka nakon 55. godine, a zglob koljena nakon 65. godine života. U muškaraca se osteoartritis koljena i kuka javlja uglavnom nakon 65. godine života. Degenerativna bolest zglobova predominantno zahvaća koljeno, kuk, zglobove vratnog i slabinskog dijela kralježnice, zglobove šaka i stopala. Primijećeno je i da se osteoartritis češće javlja u hladnijim klimatskim područjima.
Na simpoziju će se posebno ukazati na važnost suradnje specijalista radiologije, ortopedije, fizikalne medicine, neurologije, fizioterapeuta...?
Ovaj simpozij usmjeren je na dijagnostičke aspekte sa strane radiologije te, na koncu, kroz predavanje našeg mladog stručnjaka Vladimira Pokrajčića iz aspekta kineziologije i sfere kretanja kao glavnih čimbenika prevencije. Tematika je stoga zanimljiva svim navedenim specijalistima, koje dogodine planiramo pozvati na širu suradnju i razvoj ovog simpozija u kongresni događaj.
Bit će prezentiran i rad Odjela za intervencijsku radiologiju Kliničkog zavoda za radiologiju SKB-a Mostar u razdoblju 1. 11. 2021. – 1. 11. 2022. godine. Možete li nam kazati neke detalje?
Prije godinu i nešto više na Kliničkom zavodu za radiologiju aktivno se počela provoditi procedura hitnog liječenja ishemijskog moždanog udara kroz metode intervencijske radiologije. Educirani su cijeli timovi koje čine liječnici specijalisti radiologije, neurologije i anesteziologije, inženjeri medicinske radiologije, medicinske sestre, medicinske sestre instrumentarke, anesteziološki tehničari, a koji su sada u pripravnosti 365 dana u godini za sve pacijente koji se unutar šest sati od početka simptoma (uz još neke kriterije vezane uz pacijenta i dijagnostiku) mogu dovesti u Mostar na liječenje. Ovo je veliki pomak za cijelu regiju te je u fokus stavilo naš Odjel za intervencijsku radiologiju. Naglasio bih kako Odjel za intervencijsku radiologiju već nekoliko godina predano radi na razvoju svih ostalih segmenata ove grane, kao što su razne terapijske i dijagnostičke punkcije i drenaže, palijativne metode zbrinjavanja pacijenata kod određenih vrsta tumora, plasiranje raznih perifernih stentova, plasiranje aortalnih stentova i proteza...
Kao v. d. predstojnika Kliničkog zavoda za radiologiju SKB-a Mostar, kažite nam koliko je Zavod opremljen i nedostaju li možda još neka dijagnostička sredstva za ovu, ali i druge bolesti s kojima se češće susrećete?
Uz pomoć menadžmenta SKB-a, vrijedan i predan rad te snalažljivost svih naših djelatnika, Klinički zavod za radiologiju SKB-a Mostar danas funkcionira kao moderno opremljena ustanova s veoma zadovoljavajućom kvalitetom dijagnostičkih uređaja, brojem radnih kabineta i radnih stanica. Uz ove dobre tehničke preduvjete, a uz angažman mladih liječnika i specijalista, imamo zasigurno čvrste temelje za razvoj u najsuvremeniju i kadrovski najrazvijeniju zdravstvenu ustanovu u Bosni i Hercegovini, a bez lažne skromnosti, i ako nas sve zdravlje posluži i uvjeti dopuste, rekao bih, i u široj regiji.
Prema najavi sudionika, bit će ovo skup vrhunskih stručnjaka.
Istaknuo bih i naše eminentne predavače, a to su: dr. sc. Suada Hasanović Vučković, izv. prof. dr. sc. Miro Miljko, izv. prof. dr. sc. Igor Borić, Vladimir Pokrajčić, magistar fizičke kulture i doktorand na Sveučilištu u Splitu, Gojko Bogdan, specijalist radiodijagnostike i doktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Andrej Afansjev, specijalist iz područja intervencijske radiologije. Ovu prigodu iskoristio bih da zahvalim svim sponzorima, predavačima, mojim kolegama s Kliničkog zavoda za radiologiju SKB-a Mostar, kao i cijeloj "vojsci" prijatelja i poznanika koji su pomogli da simpozij postane stvarnost. Osobno, a i uime cijelog Zavoda mogu im svima obećati kako će simpozij prerasti u kongres te da će svake godine dovoditi stručnjake i donositi znanje u Mostar. Stoga bih preporučio svima koji mogu da sutra (subota, 12. studenoga) dođu na Medicinski fakultet SUM-a i od 17 sati poslušaju naše predavače na simpoziju.
