U svoj pohod na Čvrsnicu i znamenita Hajdučka vrata 17 članova Planinarskog društva Cincar iz Livna započelo je okupljanjem kod česme uz Bistricu u rano jutro u sedam sati, piše Večernji list BiH.
Markirane staze
Kombijem društva i osobnim automobilima krenulo se put Blidinja pa makadamskom cestom do prijevoja pod Vitlenicom gdje se nalazi ulaz na planinarsku stazu. Dobro markirana staza bila je jamstvo da se ne možete izgubiti, a već na početku skupina se podijelila na one “brže”, u dobroj kondiciji, i “sporije”, kojoj smo i mi pripadali. Naravno, uz nas su bili Nikola i Dražen, nitko bez iskusnih kolega ne smije ostati na stazi. Prilagođavali su se našim mogućnostima. Kondicijski je to zahtjevna staza, bez prestrmih uspona, ali duga. Već na početku na putokazu stoji da su vam potrebna četiri sata. Tako je i bilo. I vrijeme nas je poslužilo, naoblaka, bez sunca, a kiša pri povratku nekoliko stotina metara “uhvatila spore”. Dobro uhodana i označena, uglavnom blago polegnuta, staza vodi kroz borovu šumu te nas s blažim usponima dovodi do pastirske kuće (katuna).
Nastavak je potpuno drukčiji, staza je uglavnom kamenita, uska, označena mjestimice visokim drvenim stupovima koji, doznajemo, služe kao zimske markacije. U škrapama ostaci snijega iako je posljednja dekada srpnja. Dolazimo do jezerca Crljenak i znamo da smo 40-50 minuta od krajnjeg odredišta. U tom jezeru obitava triton, endemska vrsta vodozemca, a u jednom djelu ledena ploča sa snježnim pokrovom još odolijeva suncu i ljetnim temperaturama. Snimamo nekoliko fotografija pa nastavljamo dalje, još jedno uzvišenje i pred očima prekrasan prizor – kameni prsten na 2000 metara nadmorske visine.
Legenda o hajducima
Prema legendi, na tom mjestu su odmetnuti momci u vrijeme Osmanskog Carstva proglašavani hajducima. Prsten je poznat i kao Mijatov prolaz, po hajduku Mijatu Tomiću. Hajdučka vrata su 1985. godine proglašena zaštićenim prirodnim spomenikom u BiH. No, često se nesavjesni pojedinci na njih penju zbog atraktivnih fotografija te ih, osim što ih nagriza zub vremena, dodatno ugrožavaju.
Nakon dulje stanke, okrepe i uživanja u raskošnoj ljepoti, slijedi povratak. Najspremniji se odvajaju nakon 15-ak minuta ulijevo, penju do planinarske kuće i vrha Trinjača (2038 m n/v) te nakon sat vremena sustižu skupinu koja se vraćala prema početku staze i vozilima.
“Mokri” se presvlače, a onda povratak i planovi za idući vikend. A time se polako ispunjava ono što je novoizabrana predsjednica PD-a Cincar Jelena Bobetić kazala da joj je cilj – “da radimo na edukaciji članstva i da imamo što više izleta te budemo jedno od boljih društava na ovom području.”•
