U dosta skromnijim uvjetima nego do sada, zbog pošasti epidemije, pa i zastrašenosti vjernika što se odrazilo na sv. misi kojoj je nazočilo jedva oko 60-ak vjernika, proslavljen je patron sv. Juraja u župi Derventa. Misnom slavlju predsjedao je fra Ante Tomas, župnik i gvardijan na Plehanu, u nazočnosti još tri svećenika vlč. Franje Tomića, župnika iz Maglaja, fra Ivan Marića, župnik i dekan iz Koraća i domaćeg župnika vlč. Marka Slišković.
Na početku sve je pozdravio vlč. Marko Slišković, svećenike i malobrojno stado okupljeno na Misi, moleći se nebeskom zaštitniku sv. Juraju, koji svojim zagovorom može utjecati da se ova pandemija zaustavi i iščezne.
U propovijedi je fra Anto naglasio da povratnici moraju živjeti tako da se na temelju njih formira nova zajednica vjernika koja nastaje iz ništa.
"Došli ste poslije rata na sve porušeno, devastirano. To je bilo vaše uskrsnuće dolaskom, povratkom na stara ognjišta, dogodilo se obnovom crkve, koja je jedna najbolje u ovome kraju, a povećana je sv. Juraju. To mnogi ne vide i ne žele sudjelovati u uskrsnuću ove zajednice.
"Sv. Juraj svojim životom nam je pokazao kakav treba biti. Jeste da je živio davno, rođen je u trećem stoljeću, a mi sada živimo u 21. stoljeću. Ako hodočastimo u sv. Zemlju, vidjet ćemo Palestinu i veliki broj crkvi koje su i posvećene sv. Juraju. Njegov je život zanimljiv, život kakvog živimo i mi na svoj način. Zato slijedimo sv. Juraja, znajmo zapovijedati i izvršavati sve Božje naredbe i naume. Naučimo i mi formirati svoj život. On je znao i vijećati i donijeti pravu odluku. Može li se i u našim institucijama i u našem životu dogoditi sv. Juraj. Zamislite da je u vijeću kad se odlučivalo o miniranju i rušenju derventske crkve da je tada bilo dva ili tri sv. Juraja, a moglo je biti, bilo bi drugačije. Zato nam treba hrabri i odvažni, mi danas imamo više kukavica i izdajnika, zato je sve više ruševina", rekao je fra Ante Tomas.
"Da se tada ustalo poput sv. Juraja u zaštitu ove crkve, Krist bi pobijedio. Budimo sv. Juraj, i bit ćemo sretni i blagoslovljeni“, završio je propovjednik.
Derventski dekanat od svih 13 dekanata, koliko ih ima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, najviše je stradao i najviše je u njemu porušeno. Sve su crkve do temelja porušene, kapele također, domaćinstva razrušen, opljačkan i devastirana. Ovaj dekanat broji 15 župa, a jedva da ima okom 700 vjernika u svim župama. Za Derventu se može reći da je stradala kao drugi Vukovar. Ne samo grad Derventa, u selima je još gore, što se dobro uočava na relaciji Doboj – Derventa, pravi užas od ruševina i danas nakon toliko vremena od rata. I danas se ovaj narod na perfidan način protjerava sa ognjišta. No, zahvaljujući Crkvi, borcu za narod i vjernike, nadati se je boljem.
