Klapa Intrade iz Zadra spada u sami vrh hrvatske klapske pjesme. Postala je glazbena institucija koju mnogi vole, a gdje god se pojavi, dupke puni dvorane te svojim pjesmama, notama i versima oduševljava. No, ovo nije priča o njima, nego o jednoj Posušanki, čije verse (stihove) pjevaju upravo Tomislav Bralić i klapa Intrade. "Ugrij mi dušu" pjesma je Željke Galić koju vrlo rado pjeva Intrade, a nedavno je interpretator Bralić izjavio kako mu upravo ta pjesma svaki put nekako posebno ugrije dušu. I nije Željka napisala samo tu pjesmu nego i mnoge druge za razne izvođače te se već sada potvrdila kao izvrstan tekstopisac.
Za početak, kako je sve počelo, koji su vam do sada uglazbljeni stihovi i tko ih pjeva?
- Pa mogu reći da je sve zapravo počelo nakon prvog Festivala klapske pisme u Posušju. Tu se dogodio, recimo to tako, "klik u duši". Prva uglazbljena pjesma je "Pripoznala nisi" koju je otpjevao naš posuški slavuj Ivica Bago. Nakon ove ljubavne balade došla je jedna pomalo sjetna i tužnija pjesma o ocu odnosno sinu koji na svojoj svadbi žali što je otac umro i što ne može svoju radost podijeliti s njim te oblači njegov prsluk kako bi otac ipak bio uz njega u tako važnom životnom trenutku. Pjesma nosi naslov "Prsluk moga ćaće". Izvodi je moj dragi prijatelj Dragan Bukmir. "Ugrij mi dušu" nastala je u suradnji s pokojnim Jurom Mayem Stanićem, velikim imenom hrvatske estrade. On je bio "ulaznica" klapi Intrade te su se moji stihovi našli na repertoaru Tomislava Bralića i klape Intrade. Moram spomenuti i novu nadu hrvatske glazbene scene Roka Matijaševića koji pjeva dvije moje pjesme "Svaka skala" i "Dajem ti srce". Klapa Basket "Nemoj da ti teško bude", "Topin se od sriće" (koja uskoro izlazi), potom Sara Tićak "Ne dam te nikom", "Volila bi"... i, naravno, klapa Grga "Naći ću te u pismi".
Koja vam je od vaših pjesama najdraža, mislim na one uglazbljene?
- "Prsluk moga ćaće", bez razmišljanja... Iz prve.
Kako je došlo do suradnje s klapom Intrade?
- Spomenula sam ranije jednog čovjeka, prijatelja Juru Stanića. Dakle, kao što ste napisali da iza svake pjesme postoje ljudi iz sjene (tekstopisci, autori glazbe...), tako je i ovaj umjetnik dao obol mnogim pjesmama koje su pjevali vrsni hrvatski glazbenici - Oliver Dragojević i drugi. Naše poznanstvo "kumovalo" je da Intrade otpjeva moju pjesmu "Ugrij mi dušu". Note su djelo ovog dragog prijatelja. Sad je među zvijezdama i neka mu duša spokoj ima.
Napisali ste stihove i za posušku klapu Grga te njezin prvijenac "Naći ću te u pismi". Kako ste je vi doživjeli?
- Ova suradnja ipak je šlag na tortu. Može se reći da je pravi domaći proizvod. Počevši od autora do izvođača, aranžera i glumaca u spotu. Posebno zadovoljstvo i posebna emocija. Vjerujem da smo kroz ovu pjesmu svi zajedno na lijep način promovirali Posušje i njegove znamenitosti, kao i naše hercegovačke ljepote. Još jedna zanimljivost ove pjesme je sudjelovanje aktualne Miss Hrvatske Tomislave Dukić u snimanju spota pjesme "Naći ću te u pismi".
Kada ste otkrili svoju pjesničku nadarenost?
- Vjerujem da se taj talent rodi s osobom. Koliko mu treba da proklija, ovisi o mnogočemu. Nekad mu odgovara sunce, a nekad mu trebaju bure i oluje da ga pokrenu da iziđe van. Izgleda da je kod mene duboko bilo skriveno ovo sjeme, ali, evo, proklijalo je, vjerujem, točno na vrijeme.
Glumili ste u nekim spotovima ("Prsluk moga ćaće").
- Da, Dragan Bukmir mi je ponudio da budem majka u spotu za ovu pjesmu. Rado sam prihvatila i moram priznati da mi je bilo ugodno biti dio ove priče. Snimalo se u etno selu Međugorje i evo opet tu svetu stopu moram spomenuti jer se u načelu sve vrti oko nje.
Kako se osjećate kad, primjerice, Intrade, Grga ili bilo koji drugi pjevači pjevaju vaše stihove?
- Možda bi prava riječ bila - "ogoljeno". U svakoj pjesmi dio po dio svoje duše otkrivaš i ostavljaš kroz stihove.
Stvarate li još nešto u ovom trenutku i kakvi su vam planovi za ubuduće?
- Mnogo je planova, mnogo namjera. Trenutačno se radi na jednoj pjesmi gdje bi, ako se sve posloži, opet bila fenomenalna i kvalitetna ekipa na okupu. Ali, o tom potom. Ne trčim pred rudu. Još moram spomenuti suradnju s Tihomirom Ivanetićem, maestrom Rococostudija i gosp. Slavka Nedića. Ovdje bih se pokušala vratiti starim izvornim pjesmama. Ako uspijemo u svojim naumima, bit će jako lijepo.
Zapravo, može li se uopće nešto planirati kad su stihovi u pitanju? Ili oni samo dozru negdje unutra u čovjeku pa tek onda u nekom trenu iziđu na papir, odnosno u javnost?
- Kad su stihovi u pitanju, planovi padaju u vodu. Ali, kad već imam inspiraciju i "uhvatim je kao maslačak na vjetru", pa ponudim nekome da je uglazbi, onda se taj netko zove Tomislav Pehar, moj prijatelj, profesor glazbe kojeg s pravom ostavljam za kraj jer, da on nije prepoznao emociju i dušu u mojim pjesmama, malo toga bi se dogodilo. Kad mu pošaljem tekst i ako mu se dopadne, pa čujem ono: "To, sestro", znam da smo pogodili u sridu. Moram spomenuti i Alena Slavicu te našu suradnju. On je također autor glazbe u nekoliko mojih pjesama, a uskoro jedna naša zajednička pjesma s klapom Žrnovnica izlazi na svjetlo dana. Radi se, sije se, vjerujemo u ono što radimo i evo koristim priliku svima njima od srca zahvaliti. Svaka njihova pohvala i podrška gurali su moja pjesnička jedra naprijed. Nadam se da su ovo tek počeci jedne lijepe priče, novog prijateljstva, novih susreta i novih nota. Uz sve ide jedno posebno okruženje bez kojeg ništa ne bi bilo dovoljno dobro, a to su moji najdraži. Moj Bog i moja obitelj.
Svi posjetitelji na koncertima ili pak slušatelji tih pjesama zapisanih na raznim nosačima zvuka, pamte samo izvođače pjesama koji su u izravnom kontaktu s publikom i koja s njima pjevuši stihove koje je netko napisao. No, iza svake pjesme i svake note stoji cijela ekipa glazbenika, tekstopisaca i aranžera. Jedna od njih je i Posušanka Željka Galić od koje možemo očekivati nove lijepe verse koji će tek doći, ali i one napisane koji čekaju majstore da za njih napišu glazbu i aranžmane, da budu otpjevani te da kao gotov glazbeni proizvod razgale srca publike koja zna prepoznati stihove koji diraju dušu i kao takvi ostaju zapamćeni. Stihovi Željke Galić upravo su takvi.