Ubojstva su na ulicama meksičke turističke meke La Paza, za tamošnje pojmove malenoga obalnog gradića s tek nešto više od 200.000 stanovnika, a čije ime u prijevodu znači “mir”, prvih mjeseci te 2015. postala normalna pojava. Alarm je tamošnjoj vlasti, inače u velikoj mjeri navikloj na krvave obračune narkomiljea, zazvonio kada su shvatili da je u gradu u prva dva mjeseca 2015. počinjeno više ubojstava nego u cijeloj prethodnoj godini.
Nisu to bile tek obične likvidacije – na pronađenim truplima često su nedostajali udovi, glava, ponekad i organi, tijela su bila potpuno unakažena, mnoga od njih toliko da ih nikada nisu ni uspjeli identificirati. Brutalna ubojstva kojima se nije nazirao kraj nosila su potpis “meksičke kraljice smrti”, kako su je prozvali tamošnji mediji.
Tri puta tjedno mijenjala kuće
Pod pravim imenom Melissa Margarita Calderon Ojeda znali su je rijetki, ali nadimak koji si je ta danas 33-godišnja žena nadjenula još 2005., kada ju je tadašnji partner uveo u svijet narkobiznisa i kartela, zloglasno je odzvanjao. La China, ili prevedeno – Azijatkinja – bilo je ime koje je odabrala inspirirana poviješću meksičkog biznisa s narkoticima koji su na zapadnoj obali u Sinaloi počeli razvijati kineski useljenici, a Meksikanci su ga šezdesetih godina prošlog stoljeća nasilno preuzeli.
Čak 180 ubojstava u nepunih godinu dana, koliko ih se povezivalo s La Chinom, ni tamošnje vlasti, koje znaju zažmiriti na jedno oko kada su u pitanju obračuni među pripadnicima narkomiljea, nisu više mogli tolerirati. Iako je pod sobom imala mrežu ljudi, koju je činilo tristotinjak plaćenih ubojica i dilera prepoznatljivih po crvenim motociklima na kojima su se vozili, La China je bila poznata po tome da je ubojstva voljela odrađivati sama.
– Nije bila od onih koji prljave poslove prepuštaju drugima, koji narede da se nekoga ubije što dalje od njihovih očiju. Voljela je sama zaprljati ruke krvlju, i to je bio razlog zbog kojeg se u deset godina probila od običnog pijuna u kartelu do najmoćnije žene u La Pazu i okolici – bile su riječi koje je istražiteljima rekao njezin bivši dečko Pedro “El Chino” Gomez nakon što je uhićen. Opisao im je i način na koji je voljela ubijati.
– Svojoj prijateljici La Gaby, ženi na čiji su izgled muškarci rijetko ostajali ravnodušni, vjerovala je više nego ikome. Odjenula bi usku kratku haljinu, obula cipele s visokim potpeticama i stala pokraj ceste kojom bi trebala proći njihova žrtva, obično nekoliko stotina metara od nekog noćnog kluba ili kafića. U trenutku kad je osoba koju su planirale ubiti prolazila, La Gaby bi se pravila da je pijana, da jedva stoji na nogama, spoticala se...
Potencijalne žrtve zaustavile bi automobil i krenule prema La Gaby kako bi joj pomogle, a tada bi im se iz mraka iza leđa pojavila La China... – opisivao je El Chino policiji. Kako je to uopće znao? Pa, osim što je dugo bio La Chinin dečko, bio je i drugi čovjek u njezinu klanu. Upravo zahvaljujući El Chinu vlasti su nakon nekoliko godina neuspješnih pokušaja uspjeli uhvatiti zloglasnu “kraljicu smrti” i to bez ispaljena metka.
Ali kako se uopće dogodilo da je osoba kojoj je, osim La Gaby, najviše vjerovala, na pladnju preda policiji? U svijet narkokartela tada 20-godišnju Melissu uveo je 2005. partner i ljubav njezina života Erick Von Borstel, koji je bio jedan od visoko rangiranih ljudi u kartelu Damaso – ogranku najpoznatijega meksičkog narkokartela Sinaloe. Svoj streloviti uspon u hijerarhiji kartela izgradila je preko leševa, a već 2008. postavljena je na čelo oružanog krila Damasa.
Problem je nastao 2015. kad ju je vođa kartela Damaso odlučio smijeniti, a na njezino mjesto postaviti Abela “El Grandea” Quintera, osuđivanog ubojicu koji je te godine pušten iz zatvora u kojem je služio kaznu zbog ubojstva. “Kvaka” je bila u tome jer je upravo El Grande devet godina prije ubio Melissina partnera Von Borstela. To što je smijenjena upravo zbog njega doživjela je kao provokaciju i osnovala svoju bandu s kojom je počela rat protiv Damasa.
Protiv sebe je osim policije imala i jedan od najjačih meksičkih kartela. Sigurne kuće znala je mijenjati i po dva-tri puta tjedno.
Postajala je sve gora i gora
Voda je još kapala s odjeće koja se sušila na užetu kada je kordon policajaca upao u kuću. La China je doslovno pet minuta prije dobila dojavu da policija zna njezinu lokaciju. Pobjegla je u taksiju, a policija je u kući osim odjeće pronašla i nekoliko komada njezina oružja te desetak okvira sa streljivom.
Na sličan način uspjela je pobjeći šest puta, a svaki put odlučivale su minute. Iako ju je dobar dio policije tražio, La China je i u redovima organa pravde imala dosta svojih doušnika. Da to nisu tek puke priče, pokazalo je i nekoliko snimki nadzornih kamera na kojima se vidi da joj upravo policajci pomažu da dođe do svojih žrtava. Snimka s jednog hotela zabilježila je kako joj dvojica “plavaca” daju znak da je zrak čist, nakon čega ona u pratnji svojih ubojica ulazi u hotel i nekoliko minuta kasnije iz njega izlazi s dvojicom muškaraca koji su bili vezani. Njihova osakaćena tijela pronađena su nekoliko dana kasnije.
– Postala je čudovište, “control freak”, nije više ubijala da bi se obranila, nego iz zabave, bilo joj je zabavno mučiti ljude i postajala je sve gora i gora. Ipak, sve sam nekako trpio jer me bilo strah da će me pronaći i ubiti ako je napustim – priznao je istražiteljima njezin tadašnji partner El Chino.
Kap koja je prelila čašu dogodila se pred ljeto 2015. El Tyson prigovorio joj je pred drugim pripadnicima bande zbog jednog ubojstva. Tada je ubila i njega. Najprije ga je polila solnom kiselinom, zatim izbola nožem, da bi mu na kraju odrezala šake.
– Tada sam pukao, odlučio sam da više ne želim imati posla s njom, a to sam joj poručio preko mobitela nakon što sam se sakrio – objasnio je El Chino. Ipak, policija ga je ubrzo pronašla, privela ga, a on im je u zamjenu za manju kaznu odlučio dati imena korumpiranih policajaca koji su radili za La Chinu. Policajci su je uhitili u rujnu 2015. dok se na aerodromu ukrcavala na privatni avion. Broj ubojstava u La Pazu nakon njezina uhićenja smanjio se za tristo posto.
