Nedavno je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće (VSTV) usvojilo izmjene poslovnika kojim je zajamčena nacionalna i spolna ravnopravnost, a za takvu odluku glasovalo je 10 članova, dok je samo četvero bilo protiv, piše Večernji list BiH.
Zanimljivo je kako je protiv bio predsjednik te institucije Halil Lagumdžija, čiji je istup pozdravljen iako je riječ o čovjeku bliskom krugovima SDA, a svojedobno potpisao dokument o borbi protiv korupcije s bivšim federalnim premijerom Fadilom Novalićem koji je nedugo nakon toga osuđen u jednoj od najvećih korupcijskih afera u zemlji.
Nije nepoznato kako se razni međunarodni predstavnici zauzimaju za otklanjanje nacionalnih kvota i veta, što je pomalo čudno jer je upravo to modus vivendi Daytonskog mirovnog sporazuma, ali i još jednoga jako bliskog Sporazuma Velikog petka kojemu su ključni sponzori bile upravo Sjedinjene Američke Države.
Stav suca Mrčele
I dok se u Sjevernoj Irskoj ističe kako je riječ o uspjehu te se ne razmatra mogućnost skrnavljenja tih načela, u Bosni i Hercegovini se desetljećima ustrajava na rušenju daytonskih načela s prilično neuvjerljivim objašnjenjima kako je riječ o određenim standardima kojima se pak riskira ponovno stvari u zemlji dovesti na rub konflikta. Kao jedan od međunarodnih konzultanata kojega plaćaju strana veleposlanstva i koji navodno pomaže provesti "međunarodne norme" u Bosni i Hercegovini jest i sudac Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Marin Mrčela, koji je i sveučilišni profesor. Prema informacijama kojima raspolaže Večernjak, upravo je sudac Mrčela svojim stajalištima pripomogao da se pokušaju u praksi realizirati rješenja koja zapravo najmanje odgovaraju Hrvatima te da se u teoriji, ali i u praksi, Hrvati, primjerice, ne budu imali ni jednoga člana Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća, a zatim i u cijeloj sudskoj te tužiteljskoj hijerarhiji. Na upit sucu Vrhovnoga suda Hrvatske Marinu Mrčeli stoji li on iza prijedloga kojima se uklanjaju nacionalne kvote u VSTV-u, odnosno pravosuđu, ali i da time pomaže narušavati ustavnu poziciju jedino Hrvata u BiH, koji su mnogo manje brojni u dvama entitetima u odnosu na Srbe i Bošnjake, te da je to posve suprotno od stajališta službene hrvatske države, odgovorio je krajnje neodređeno. - Za pitanja koja se odnose na predlaganje i donošenje zakona u BiH, molim vas da se obratite mjerodavnim tijelima BiH - napisao je sudac Mrčela. "Međunarodni" standardi o uklanjanju nacionalnih kvota bili bi posve prihvatljivi, primjenjivi i zapravo poželjni u Bosni i Hercegovini da se u ovoj zemlji gotovo tri desetljeća nakon rata dogodio potpuni zaokret u odnosima triju naroda i dominantnih politika. S obzirom, međutim, na razinu nepovjerenja, prijevara i međusobnih zloupotreba, što stalno izaziva nestabilnost u međunacionalnim odnosima u zemlji te u kojoj je međunarodna administracija jedan od izvora problema svaki pokušaj isključivanje uloga naroda, samo i jedino šteti Hrvatima. Zato što je tim istim mirovnim sporazumom srpska strana nagrađena de facto državom unutar države, dok pak bošnjačka tri i pol puta brojnija pozicija Hrvate gura apsolutno na margine.
Promašene optužbe
Nije nepoznato ni kako se vrlo mali broj Hrvata, rijetki zapravo, odlučuju angažirati na pozicije u pravosuđu u Sarajevu upravo zbog toga nepovjerenja, onda se dolazi do jednostavnog zaključka kako bi dalje pogodovanje i u toj oblasti dvjema stranama vodilo neizbježno do nove podjele zemlje i produbljivanja nepovjerenja. A ne suprotno kako to smatraju razni međunarodni stručnjaci koji se prema BiH ophode kao prema eksperimentu u kojem se procesi odvijaju posve izvan vremena i konteksta. A s utopijskom vizijom jedne zemlje, jedne nacije... Umjesto da se u tome kontekstu podupru stajališta većine o promjeni odredbi poslovnika VSTV-a, kojima se propisuje da se izbor odnosno reizbor članova Vijeća do donošenja novog zakona vrši po dosadašnjoj raspodjeli nacionalnosti i spola članova, uslijedili su negativni komentari dijela međunarodne administracije. Čak i unatoč njihovim dobrim nakanama, u BiH je ovakav eksperiment s uklanjanjem fiksnih nacionalnih kvota krajnje rizičan. Da, primjerice, u VSTV-u ne bude ni jedan hrvatski predstavnik, posve bi bilo opravdano i legitimno da hrvatska javnost i političke strukture kažu da su izgubili povjerenje u takvo tijelo pravosudne vlasti. A znamo što su takve prakse donijele 90-ih u Jugoslaviji.
