Stjepan Đureković u vrijeme dok je radio u Ini obišao je mnoga tajna vojna skladišta goriva JNA u cijeloj Jugoslaviji, od podzemnog aerodroma Žerjava do tankova u Divuljama i Lori, na Lastovu i Visu, a za njemačku vanjsku obavještajnu službu BND radio je od 1977. do bijega 1982. godine, izjavio je umirovljeni pukovnik JNA 68-godišnji Milan Damjanović na Višem pokrajinskom sudu u Münchenu na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za sudjelovanje u Đurekovićevu ubojstvu.
Na sud ga je pozvao Perkovićev branitelj Anto Nobilo, koji ističe da bi se iz ovoga iskaza 32 godine nakon Đurekovićeva ubojstva moglo zaključiti zbog čega je Đureković mogao biti ubijen, iako sam svjedok nije rekao da je Đureković ubijen zbog toga.
Izvještaj admiralu Mamuli
Damjanović je radio u obavještajnoj upravi pri generalštabu JNA u Beogradu, jednoj od dvije tadašnje vojne obavještajne službe, druga je bila kontraobavještajna služba poznata kao KOS na čelu s generalom Grubišićem. Kad je Đureković pobjegao, te su dvije službe dobile nalog da rekonstruiraju moguću štetu koju je napravio Đureković, te da istraže u kojim je vojnim objektima od strateškog značaja bio i koje su mu tajne bile dostupne, rekao je Damjanović.
Utvrdili su da je radio za BND i da je posjetio mnoga tajna skladišta, između ostaloga i skladište za podzemni vojni aerodrom Žerjava, koje je imalo rezervoare za gorivo iznad zemlje, pa su, ako netko zna lokaciju, mogli biti relativno lakom metom napada. Jugoslavenski obavještajci su zaključili da je Đureković posjećivao ta skladišta s očiglednom namjerom da o tome izvijesti BND, pa su neka od njih premještana na druga mjesta, ispričao je svjedok koji je i detaljno opisao ustroj službe u kojoj je radio do 1991. godine kad je otišao u mirovinu jer se nije slagao s politikom Slobodana Miloševića. Izvještaj o tome što je otkriveno dostavljen je tadašnjem ministru obrane admiralu Branku Mamuli, obaviještena je i savezna Udba, odnosno Savezna služba državne sigurnosti kao i obavještajna služba ministarstva vanjskih poslova.
Obavještajci ušli u Inu
Tim službama su bili nadređeni predsjedništvo SFRJ i Savezni savjet za zaštitu ustavnog poretka koji su donosili političke odluke. Kakve su ta tijela političke odluke donijela, svjedok je rekao da to ne zna, ali zna da je Stjepan Đureković kvalificiran kao izdajnik koji je prouzročio veliku štetu. Nakon toga, obavještajci su ušli u Inu i druga važna civilna poduzeća kako bi na vrijeme otkrili takva djelovanja, ispričao je Damjanović.
Ina je bila značajna tvrtka za vojsku i zato što je proizvodila antikorozivna sredstva i maziva za nove vrste oružja za JNA, rekao je bivši jugoslavenski vojni obavještajac koji je na početku karijere s 27 godina bio najmlađi vojni ataše pri veleposlanstvu u Londonu.
>> Vanja Špiljak: Nisam uopće surađivao sa Stjepanom Đurekovićem
