Bosanskohercegovačka dijaspora od travnja do kraja lipnja poslala je 220 milijuna KM manje nego za isto razdoblje prošle godine. Prave učinke krize ćemo, prema ekonomskim makroanalitičarima, osjetiti iduće godine. Oporavak će biti dug. U najoptimističnijim prognozama svijetu će nakon prestanka pandemije trebati pet godina da se vrati na situaciju prije koronavirusa. Države svijeta već djeluju kako bi ublažile ovu krizu. BiH novcem od stranih organizacija uglavnom krpa proračunske rupe.
Povratak i pokretanje posla
Uskoro počinje razgovor o novom aranžmanu s Međunarodnim monetarnim fondom, a priča se o milijardi maraka pomoći za BiH. Računica je jasna, ako se taj novac preusmjeri u investicije, BiH može krenuti u ekonomski oporavak, a ako se uloži u financiranje glomaznog aparata, onda će mogućnost povratka na razinu prije pandemije, koja je i tad u BiH pokazivala znakove usporavanja, ostati samo san. Oni koji taj san čine realnim i dalje su privatnici i njihovi radnici. Oni su, u ekonomskom smislu, posljednji bedem obrane ove zemlje. Njihove izjave zlata vrijede pa kada oni kažu da ostvaruju rast ili da nanovo zapošljavaju te primaju povratnike iz stranih zemalja i u ovom neizvjesnom vremenu, mijenja se i svijest kod ljudi. Probudi se nada da će ipak biti bolje. Jedan od uspješnih bh. gospodarstvenika je Izudin Ahmetlić, vlasnik Oil grupacije, koji je kao student prošao svijet, živio je, a tijekom raspusta i radio vani. Nakon toga vratio se u svoj Tešanj. - U sebi hranim jednu želju, želim dovoditi ljude iz inozemstva, vraćati ih jer smatram da iskustvo koje oni baštine vani i energija koju mi imamo ovdje, objedinjeni, mogu dati izuzetno dobre rezultate u BiH - kazao je u emisiji “Hoću kući” AJB-a Ahmetlić.
Istaknuo je i da su majke s ovih prostora odgajale puno djece koju nisu učile hedonizmu, već su učile djecu da puno rade, a današnje naraštaje koji kreću u biznis smatra u tehničkom i lingvističkom smislu potkovanijima. Jedan od najmoćnijih gospodarstvenika u regiji je i Petar Ćorluka, vlasnik Violete, čovjek koji zapošljava oko 1200 radnika. Nedavno je otkrio tajnu zašto je već godinama sa svojim brendom najpoželjniji poslodavac. - Osobitu pozornost i značaj poklanjamo svim svojim radnicima, jer smatramo da je nezadovoljan radnik uvijek loš radnik. Samo zadovoljan i motiviran radnik može pridonijeti prosperitetu kompanije. Bitan element je obostrana komunikacija i da obje strane budu zadovoljne - Ćorlukine su riječi. Istaknuo je i da mnogo dobrih ideja propadne zato što ljudi ne vjeruju dovoljno u sebe te je onima koji žele investirati poručio da budu hrabriji i odvažniji u svojim naumima, dobro se informiraju, budu sustavni i imaju puno strpljenja na samom početku. - Ulagati vrijeme i sredstva u vlastitu edukaciju, kao i edukaciju svojih zaposlenih, i više je nego potrebno i korisno jer se samo kontinuiranim razvojem i rastom mogu postići odlični rezultati. Nesebično se davati u ono što voliš te svoje uspjehe dijeliti s drugima, a onda će se i sam uspjeh množiti - kazao je Ćorluka.
Iskustva i planovi
A mnogima u BiH poznat je prehrambeni gigant Sava Semberija, a iza diva iz Bijeljine stoji Milorad Krstić, povratnik iz inozemstva.
- Što mi je najviše ostalo u sjećanju iz mladosti? Glad. Najveći sam dio djetinjstva pješačio do škole, a imao sam strahovit problem. Prolazio sam pored nekoliko pekarnica, a one su mi mirisale i stotinama metara nakon što sam ih prošao. Ne znam je li gora bila ta glad ili taj miris koji me pratio - priča Kostić. S 15 godina otišao je u Njemačku, radio je od ranog jutra do kasno navečer. - Ja imam jako polarizirano mišljenje o današnjem obliku migracije. - Kad sam počeo raditi u Njemačkoj, bio sam građevinski radnik i od 10 do 15 tona cementa svakog sam dana prebacivao s ruke u ruku. Nitko nije pitao mogu li ili ne mogu. Uvečer, kad bih usnuo, sanjao sam jedan te isti san, sjedio sam u školi, a učionica je bila jako duga i profesor mi je bio tako daleko da ga ništa nisam mogao čuti. Ostali učenici su me s podsmijehom gledali. Shvatio sam da je to poruka da ne smijem ostati neobrazovan - priča Kostić koji je prvu tvrtku otvorio u Njemačkoj, a bila je vezana za pranje automobila. Istodobno je otvorio tvrtku koja pravi i prodaje posebne filtre, a onda je došao u BiH i otvorio Sava Semberiju, prehrambeni gigant. - U taj sam posao ušao grlom u jagode. Pitali su me imam li iskustva, a ja sam rekao da imam pedesetogodišnje iskustvo u tom poslu s prehranom. Nahvališe me novinari i pitaju što radim u prehrambenom sektoru toliko dugo, a ja sam odgovorio da jedem. Nikakvog konkretnog iskustva tu nisam imao i kad sam dolazio, obećavali mi ovdje kule i gradove, rekli da će biti otkupa, a onda dolazimo do problema. Shvatiš da ovdje ljudi puno lažu. Nisam imao izbora, otišao sam u Njemačku da nađem distributere za svoje proizvode, a vlasnik tvrtke direktorima kaže da iziđu i ostanemo nas dvojica u četiri oka. Objasni mi kako on prodaje svoju tvrtku, da nema sina koji će naslijediti sve, a kćeri ne zanima biznis. Rekao mi je sedmoznamenkast iznos. Ja sam za sat vremena kupio tvrtku i imao sam gdje distribuirati hranu - priča ovaj poduzetnik. Svi spomenuti gospodarstvenici primjer su uspješnih ljudi iz BiH koji i u vremenu krize uspješno gospodare. •
