Dr. David de Bruijn, predavač na Sveučilištu Auburn u SAD-u, analizirao je posljednju presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu te ju je stavio u kontekst svih dosadašnjih sličnih presuda za čiju je provedbu potreban širi unutarnji konsenzus, ali i međunarodni angažman te, što je najvažnije, imati na umu Daytonski mirovni sporazum kao polazište njezine stabilnosti i mira, piše Večernji list BiH.
De Bruijn kao rijetko tko poznaje složenost BiH, njezina politička previranja i različita nacionalna očekivanja. Podrijetlom iz Haaga, dr. De Bruijn stekao je diplome na Sveučilištu Cambridge i Sveučilištu Pittsburgh. Po njegovu mišljenju, “za Bosnu i Hercegovinu politička reforma ne može doći s klupe”. On tumači kako nedavna presuda Europskog suda povećava pravosudne pritiske na novu koaliciju u BiH. - Ali samo opsežan i trajan diplomatski napor može BiH približiti funkcionalnom i ravnopravnom izbornom procesu - smatra. U svojoj analizi objasnio je složenost političkog sustava kod postojanja tročlanog Predsjedništva i Doma naroda, uloge konstitutivnih naroda te da bit presude “Kovačević” zapravo vidi u problemu kombiniranja “teritorijalnih i etničkih zahtjeva, što predstavlja diskriminatorno postupanje”.
Nametanje Komšića
- Na prvi pogled, gore navedene činjenice mogu izgledati jasne: daytonski Ustav BiH diskriminira građane poput dr. Kovačevića i njegove relevantne odredbe treba ukinuti. Međutim, detaljniji pregled političkog konteksta slučaja otkriva da su zaključci sve samo ne tako jednostavni - ističe dr. De Bruijn. On navodi kako, uz presudu “Kovačević”, postoje, uz ostalo, i presude “Sejdić - Finci”, “Zornić”, ali i ona u predmetu Bože Ljubića pred Ustavnim sudom BiH. Sam predavač sa Sveučilišta Auburn primijeti kako je pomalo čudno da Hrvat Kovačević nije mogao glasovati za preferiranog kandidata iako je on istodobno savjetnik Željka Komšića. - Naime, Kovačević zapravo nije mogao glasovati za srpskog člana Predsjedništva BiH. Ali, kako je navedeno: Kovačević je savjetnik hrvatskoga člana u tom istom Predsjedništvu. Je li pomisao da je Kovačević namjeravao glasovati za srpskog predsjedničkog kandidata, ali je svejedno savjetnik hrvatskoga predsjednika? Vjerojatno ne. Istini za volju, to ni na koji način ne narušava cjelokupni smisao presude Kovačeviću: da svaki građanin treba moći glasovati za bilo kojeg predsjedničkog kandidata. Ali jasno pokazuje još jednu stvar: da slučaj “Kovačević” proizlazi iz političke dinamike u BiH, a ne samo iz nevolje frustriranog glasača - primjećuje. Dr. De Bruijn dodaje kako je Željko Komšić, dok obnaša dužnost hrvatskoga člana Predsjedništva, kontroverzan među hrvatskim biračkim tijelom u BiH. - Jer, kako su izborna pravila u FBiH de facto omogućila, Komšić se bira na hrvatsko mjesto u Predsjedništvo uglavnom na temelju bošnjačkih, a ne hrvatskih glasova. Na izborima 2018. Komšić nije osvojio ni jednu općinu i grad u kojima su Hrvati demografski većina. S druge strane, Komšićev protukandidat na izborima osvojio je sve osim jedne četvrti u kojoj ima više od dvadeset posto hrvatskih birača - upozorava se u analizi. On kaže kako za BiH treba pronaći novi izborni model koji bi zahtijevao kretanje potpuno novim putem za Srbe, Bošnjake i Hrvate.
Demografska dominacija
Po njegovu mišljenju, najprije bi valjalo zainteresirati Republiku Srpsku za bilo kakvu promjenu sadašnjeg sustava, a s druge strane ostvariti minimalni konsenzus i suradnju između Bošnjaka i Hrvata. - No, gore navedeni problemi kompliciraju i tu perspektivu, pri čemu se Sarajevo nada da će učvrstiti unitarnu demografsku dominaciju u Federaciji, a Hrvati se zbog toga osjećaju stisnutima - kaže ovaj znanstvenik. Zaključno navodi kako su kompromisi Daytona izrasli iz razmatranja rata i mira. - Današnja perspektiva ne može jednostavno pretpostaviti da ova šira pitanja sukoba, prošlosti i sadašnjosti, jednostavno nisu relevantna. Uistinu, sama ideja jednostavnog unitarnog izbornog sustava sa svojim većinskim posljedicama - zajedno s kompliciranom mješavinom etničkih lojalnosti i ambicija u BiH - igrala je ulogu među glavnim izvorima sukoba - ističe David de Bruijn. On uspjeh bilo koje reforme, pa i izborne, vidi u poštivanju činjenice zvane Daytonski mirovni sporazum, koji je, po njemu, važniji od svih donesenih presuda. •
