Najveći mi je cilj debitirati za Dinamovu prvu momčad i za hrvatsku A reprezentaciju, što je san svakog tko se bavi nogometom u Hrvatskoj, kaže Mislav Zadro (18), unuk junaka Blage Zadre.
Blago je bio jednostavan, običan, a autoritet. Čovjek kojem su ljudi vjerovali. Vjerovali su mu do kraja. Bez rezerve, kratko i jasno opisao je svog starijeg brata Stanko Zadro, pišu 24sata.hr.
'U Dinamu sam 12 godina'
Legendarni prvi hrvatski general - bojnik, zapovjednik obrane Borovog naselja i 3. bojne 204 brigade HV za Borovo Naselje i Trpinjsku cestu, Blago Zadro, imao je 47 godina kad je pokošen rafalom iz puškostrojnice dok je junački vodio svoje suborce u akciju. To se dogodilo 16. listopada 1991. godine u jeku najvećih borbi u Vukovaru.
Od 2020. godine se 18. studenog ozbilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Na junaštvo svog djeda posebno je ponosan Mislav Zadro (18), mladi Dinamov golman. U travnju je postao punoljetan pa odmah potpisao profesionalni ugovor s hrvatskim prvakom.
- Ne može biti ljepši poklon za 18. rođendan. Ma, ovo je san svakog dječaka koji se bavi nogometom. To je i velika nagrada za to što sam 12 godina u ovom klubu, nagrada nakon svih odricanja. Uvijek sam davao sve od sebe i doista nema ljepše nagrade - rekao je po potpisu ugovora.
- Ako je zauzeta jedinica, onda bih želio nositi broj 91 - dodao je Mislav.
Zadro je u Dinamu od šeste godine. Dakle, prije negoli je krenuo u školu.
- Da, tako je. Prvo sam s pet godina branio za Dubravu, a sa šest sam došao u Dinamo. Čak sam nekim danima izostajao iz vrtića jer nisam stigao. Zbog treninga bih kasnio u vrtić. Tako je sve počelo. Sad paralelno branim u Dinamu i pohađam Sportsku i jezičnu gimnaziju. Ocjene? Prolazim s pet, a nadam se da ću upisati i fakultet.
Zadro je rođen i odrastao u Dubravi.
- Tu sam cijeli život i prve sam korake napravio baš u Dubravi. Koji je bio impuls da postanem baš golman? Počeo sam, zapravo, kao desno krilo. Bili smo na turniru i izgubili s visokom razlikom pa naš golman nije došao na sljedeću utakmicu. Tada sam se ponudio da ja stanem pred gol. Obranio sam pet, šest zicera i rekoh "ovo je za mene, to je to!" Tako sam ostao vratar i ubrzo nakon toga došao u Dinamo.
