Lijekovi poznati kao tablete za smirenje već dugo su dio kućnih priručnih ljekarni mnogih stanovnika u BiH koji se suočavaju s psihičkim smetnjama manjeg ili većeg intenziteta, piše Večernji list BiH. Sve veći broj mladih ljudi javlja se psihijatrima zbog problema s depresijom i anksioznosti. Psiholozi smatraju da su razlozi za veliku potrošnju antidepresiva cjelokupna situacija u BiH, neimaština, nezaposlenost i posljedice rata.
Apstinencijske krize
Ono što posebno zabrinjava i što je opasno jest to što se ti lijekovi uzimaju “na svoju ruku”, bez prethodne konzultacije s liječnikom, što ne olakšava tegobe, već osobu može dovesti u još teže stanje. Lijekovi ove vrste naručuju se i preko interneta, što može u konačnici biti i kobno. Doc. dr. Alma Džubur-Kulenović, direktorica neuropsihijatrijskih disciplina na UKC-u u Sarajevu, kazala je za Faktor.ba kako uzimanje apaurina i sličnih lijekova iz skupine benzodiazepina (Lexillium, Xanax, Ansilan, Loram itd.) “na svoju ruku” jednako je konzumiranju marihuane, heroina i kokaina. Dr. Džubur-Kulenović ističe da osobe koje uzimaju ove lijekove mogu postati ovisne o istima. “Ovisnosti koje sam vidjela su takve da osoba, uz pomoć starih recepata, na primjer iz 2005. godine, provede pola dana obilazeći ljekarne kako bi pokušala prevariti ljekarnika i doći do dnevne doze. Dakle, to ne radi da bi joj bilo bolje, nego da smanji simptome apstinencije. To isto čini i ovisnik o heroinu. Naravno, takvo što danas je teže postići zahvaljujući provedbi zakonskih odredbi o izdavanju kontroliranih supstancija, odnosno zbog bolje funkcionalnosti naše države”, objašnjava Džubur-Kulenović. Anksiolitici, benzodiazepini u koje spadaju apaurini, bensedini, normabeli, diazepami, leksaurini i leksiliumi, pripadaju istoj skupini lijekova. Ipak, neki, kako je rekla psihijatrica, stvaraju veću ovisnost. Njihovo nekontrolirano uzimanje utječe na kognitivne funkcije (raspoloženje i pamćenje) jer s vremenom takve supstancije “prže” mozak.
Povećano propisivanje
Benzodiazepini nisu nimalo bezazleni jer ne liječe inicijalnu bolest, nego samo privremeno tretiraju simptome te mogu izazvati ozbiljnu ovisnost, kao i stvoriti imunitet na početnu dozu u smislu da se u organizmu nakon određenog razdoblja javlja potreba za povećanom dozom lijeka, koja, ako se ne ispuni, dovodi do apstinencijske krize i neugodnih psihofizičkih simptoma. Propisivanje benzodiazepina u BiH se dosta povećalo u ratnom i poslijeratnom razdoblju. U ratu smo pretrpjeli brojne stresove i strahove za vlastiti život, a poslije rata većina ljudi nije riješila ekonomski i socijalni status, tako da je uvijek postojala potreba da taj višak napetosti liječnici “pokriju” nekim lijekom. Pojedini neuropsihijatri smatraju da u BiH živi najveći broj ovisnika o benzodiazepinima u odnosu na zemlje u okruženju, pogotovo Europi
