Sreća, zagrljaji i suze radosnice zamijenili su u mjestu Maslovare, u Kotor Varoši, mjesece brige i strepnje za Vanju Pejakovića. Heroj s kojim su se zajedno borili talijanski liječnici i humani Kotorvarošani stigao je u Maslovare poslije oporavka od teške ozljede kralježnice koju je doživio prošle godine na ekskurziji. Na vratima kafića “Dionis” stajao je broj 13. Mnogi ga preziru, ali Vanji je sretan. Nosi ga na košarkaškom dresu, a sada će ga pamtiti i po povratku u Maslovare.
- Samo čekam da ga poljubim – kazao je Vanjin brat Stefan dok je čekao kad će se pojaviti. Djed Ratko Pejaković, učitelj u mirovini, kaže da mu je ovo najsretniji dan u životu. - Nitko nije sretniji od mene. Poslije osam mjeseci duge borbe vraća se moj Vanja. Ove noći ćemo slaviti – kazao je. Desna ruka obitelj Pejaković u najtežim danima njihovih života bio je kum Dalibor Jovanović. Nakon dana provedenih uz Vanju u Italiji, došao je da zajedno podijele i radost. - Nije mogao proći dan, a da se nismo čuli od kada sam se iz Italije vratio u Maslovare. Kada sam vidio da ostaje u sigurnim rukama, bilo mi je srce na mjestu. Hvala liječnicima što su iz dana u dan davali sve od sebe. Vanja je pobjednik. Bit će on opet onaj stari – rekao je Jovanović. “Dionis” je bio premali da primi sve koji su željeli vidjeti Vanju i poželjeti mu dobrodošlicu. U Maslovare je stigao i profesor Srednje poljoprivredne škole Ljubiša Rokić, koji je bio u Italiji kada se nesreća dogodila. Pravo iznenađenje su mu priredili porukom na bilboardu na ulazu u Kotor Varoš: “Dobro došao kući, Vanja, tvoj KK Mladost”. Ista poruka bila je ispisana i na torti kojom su ga čekali u Maslovarama, piše mojkotorvaros. Nemam riječi kojima bih opisao kako se osjećam. Fenomenalno je biti okružen ovim ljudima. Hvala svima koji su mi pomogli i bili uz mene u najtežim mjesecima – rekao je Vanja za mojkotorvaros nakon dolaska u Maslovare.•
