– Sve je počelo anonimnim prijavama jednog radnika Ine Borića, a u namještaljci sudjeluje i tadašnji sekretar unutarnjih poslova Pavle Gaži. On saveznog sekretara unutarnjih poslova Stanu Dolanca izvještava kako je nemoguća istraga u Ini jer u njoj rade djeca narodnih heroja – rekao je Vanja Špiljak na suđenju na Višem pokrajinskom sudu u Münchenu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za sudjelovanje u ubojstvu Stjepana Đurekovića.
Vanja Špiljak sin je Mike Špiljaka, visoko pozicioniranog hrvatskog političara i narodnog heroja, koji je upravo u to vrijeme prelazio na najvišu funkciju u Beograd, na položaj predsjednika Predsjedništva SFRJ.
Špiljak u optužnici
Prema optužnici i prema pravomoćnoj presudi Krunoslavu Pratesu, upravo je Vanja Špiljak ključna osoba zbog koje je Đureković ubijen, jer da se bavio malverzacijama u Ini, a njegov otac da je to htio zataškati tako da optuži Đurekovića. Presuda navodi da se “Mika Špiljak u povjerenju obratio Juri Biliću, članu Izvršnog komiteta CK SKH, i optužio Đurekovića kao glavnog krivca za pronevjere i tražio od njega s ovom argumentacijom njegovu likvidaciju”.
Vanja Špiljak, i danas biznismen u Švicarskoj, tvrdi da nikakve malverzacije s naftom nije ni mogao napraviti, jer je tek pola godine nakon što je Đureković u travnju 1982. godine pobjegao iz zemlje dobio dozvolu za vanjskotrgovinsko poslovanje. Gaži nikad nije odgovorio na pitanje tko ga je zaustavio da provede istragu u Ini, a nakon toga je još optužio hrvatske dužnosnike da su ruski špijuni i na kraju je smijenjen.
Zanimljivo je i da je spomenuti Borić podnio prijavu jer su direktori Ine donijeli odluku o nabavi aviona a da nisu konzultirali radnički savjet. Osim toga, nije proveden javni natječaj za kupnju aviona. Špiljak kaže da je to učinjeno jer je vojska sugerirala nabavu određenog aviona, koji je imao isti motor kao školski avioni JNA. Osim Špiljaka, u Ini su radili i Titov sin Aleksandar Broz, sin Mate Ujevića i kći Steve Krajačića.
Špiljak kaže da nije ni radio u Zagrebu, nego u Beogradu, na poslovima vezanim za nabavljanje dozvola za uvoz nafte. Sa Stjepanom Đurekovićem nije surađivao, jer nisu radili iste ni slične poslove. Đureković je radio u marketingu i imao je zadatak raspoređivanja nafte korisnicima, a kako je bila nestašica deviza i nafte, vrijeme je to vožnje par-nepar, prvenstvo u dobivanju nafte imali su oni koji su i sami mogli nabaviti devize.
Nobilo: Sve se slaže
Perkovićev branitelj Anto Nobilo ističe kako se Špiljakov iskaz slaže sa svim do sada poznatim činjenicama pa i s onim što je pisao i govorio sam Đureković dok je bio u emigraciji, od travnja 1982. do ubojstva u srpnju 1983.
– Đureković uopće ne spominje ni Miku ni Vanju Špiljaka, iako u tekstovima napada mnoge jugoslavenske funkcionare – kaže Nobilo.
Suđenje se nastavlja u srijedu iskazom novih svjedoka.
>> Manolić saslušan na suđenju Perkoviću i Mustaču, morali mu ponavljati pitanja
