Veliki je petak. Katolici se prisjećaju Isusove muke i smrti. Već oko podne većina poduzeća i obrta bit će zaključana. U tišini se čeka Uskrs. Obitelj će se okupljati i u tišini se pripremati za Uskrs, najveći kršćanski blagdan. Današnji dan poseban je po tome što nema svete mise, već se provode obredi Velikog petka, koji uključuju čitanje evanđelja o Kristovoj muci, klanjanje i ljubljenje križa i svetu pričest. Brojna će danas te sutra i preksutra biti i bh. dijaspora, piše Večernji list BiH.
Mnogi će iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Švicarske... i drugih zemalja doći na rodnu grudu i slaviti Uskrs sa svojima, ali bit će i onih koji to neće moći. Vremena kad se emotivnije gledalo na zajedničke, obiteljske blagdane su prošla, a novi poslodavci ne mare puno za činjenicu da sin želi otići u stotinama kilometara udaljeni rodni kraj i sa starim roditeljima proslaviti blagdane.
Dijaspora kao prednost
Oni koji će imati tu sreću da će sa svojima raspravljati o najaktualnijoj temi posljednjih godina, o životu u inozemstvu i kvaliteti življenja, kao i o političkom pitanju bi li BiH preživjela da nije dijaspore. Naime, godišnje dijaspora u BiH pošalje preko računa ili dadne “na ruke” i do pet milijardi maraka, a prema službenim podacima, ono što ide preko računa je oko 2,5 milijardi maraka. Taj broj od rata naovamo stalno se povećava. Izvan BiH danas žive oko dva milijuna njezinih građana, što su procjene od ranije, čime se da zaključiti da ih je puno više s obzirom na val iseljavanja koji traje od 2013. godine. Koliko god brojke zvučale dramatično ako se u obzir uzme iseljavanje, oni koji u svemu vide dobre strane tvrde da je snažna dijaspora velika prednost ove zemlje.
Teško bez pomoći izvana
- BiH ima veliku dijasporu diljem svijeta. Ona postaje sve važnija u novim zemljama, postaju sve uspješniji i dobivaju pozicije s više ovlasti. Sada ta dijaspora ima ovlasti i mogućnost utjecaja na odluke u svojim kompanijama o ulaganjima i kupnjama - kazao je svojedobno prvi čovjek misije USAID-a u BiH Peter Duffy.
Kada pričamo s onima koji su sve iskusili na svojoj koži, sugovornik iz ZHŽ-a govori da njegovoj djeci nije lako, ali da je njihova pomoć neupitna. - Meni je otišlo dvoje djece u Njemačku i, evo, već nekoliko godina kad pitam kako vam je, oni kažu: “Pa snalazimo se”. Njemačka nije ista danas ni prije 50 godina kada su im išli bake i djedovi. Poslodavci su mi sina jedva pustili da dođe kući, a kći nije mogla uzeti dio godišnjeg odmora da dođe ovdje. A, opet, njihova pomoć mi je značajna i da nisu tamo, ne znam kako bismo ovdje opstajali. Kad dođu, daju nešto novca na ruke, većinom prebace na račun. Nije lako, ali kako oni kažu, snalaze se - kaže sugovornik. Iz raznih izvješća, jasno je da je pomoć dijaspore uglavnom vezana za biznis, a u manjem omjeru za emocije, međutim, tko je vezan za obitelj neće samo gledati svoj profit nego i one koji su ostali kod kuće. Ali da je zarada ipak temelj, potvrđuju i izjave iz jedne organizacije ljudi iz bh. dijaspore koji tvrde da dijaspora želi slati novac, ali po ekonomskom načelu – ako ulažem, očekujem i profit. S dodatnim profitom ili ne, brojke ipak pokazuju da se BiH i dalje oslanja na pomoć dijaspore te da ona obilato još uvijek pomaže one koji su ostali.•
