Ovisnost o videoigrama službeno se ne ubraja u klasifikacije psihijatrijskih poremećaja, a struka još uvijek nedovoljno naglašava probleme povezane s ovom vrstom ovisnosti. Iako neki autori ovisnost o računalnim igrama svrstavaju pod ovisnost o internetu, činjenica je da je ova vrsta ovisnosti već odavno poprimila široke razmjere zbog kojih je već možemo smatrati zasebnim problemom. Novi uvjeti života promijenili su svakodnevicu, većina ljudi provodi više vremena uz ekrane pametnih telefona, računala i televizora. Međutim, to nije dobro, osobito za djecu u ranoj životnoj dobi, donosi portal Večernjeg lista BiH.
Negativne emocije
U posljednjem desetljeću u psihoterapijskoj terminologiji pojavljuje se novi izraz - tzv. ekranizam, koji se veže uz negativan utjecaj ekrana na mozak, osobito kod mališana. Gledanje ekrana izravno je ili neizravno povezano s neurokognitivnim razvojem djece.
Ako dijete ne prihvaća suradnju i odbija prestati koristiti mobitel i druge oblike tehnologije, to je zasigurno alarm i prvi simptom pojave ovog stanja kod mališana. - Imam dječaka koji je s dvije godine imao problem s koncentracijom, a već u to vrijeme u rukama je prečesto imao mobitel. Uvidjela sam da imamo problem i potražila pomoć stručnjaka. Kazali su mi da dijete do tri godine ne bi smjelo uopće koristiti mobitele ili slične uređaje. Dijete počne odbijati suradnju ako mu date mobitel, nemoguće mu je odvući pozornost na nešto drugo, a ako mu ga uzmete, dolazi do izljeva bijesa. Uz pomoć stručnjaka danas je sve u redu, ali svakako roditelji o tome trebaju povesti više računa. Uskraćivanjem takvih sadržaja djeci čine dobro - kazala je za Vecernji.ba jedna mama. Nakon crtića, kako dijete raste, na red dolaze videoigre, čime se samo nastavlja "atak" na mladi mozak.
Videoigre mogu imati negativan učinak na um djeteta ako ih igra predugo i prečesto. Prema neuroznanstveniku dr. Deanu Burnettu, videoigre pružaju previše stimulacije.
- Prednji režanj mozga dobro reagira na to. Zato su videoigre zanimljive, ali to također znači da bi se djeca mogla pretjerano uzrujati kad ne ide kako planiraju. Videoigre potiskuju negativne emocije, a ti osjećaji mogu eruptirati kao ljutnja - tvrdi Burnett.
Stvarno i nestvarno
Burnett ističe i da videoigre mogu smanjiti pamćenje. Budući da su zanimljive, djeca će pamtiti detalje, ali studije su pokazale kako prekomjerna upotreba ekrana i uređaja može blokirati druga sjećanja.
- Primjerice, ako vaše dijete inzistira na igranju igara tijekom putovanja, vjerojatno se neće sjećati nekih događaja, što mu uskraćuje iskustvo povezivanja s obitelji. To je također štetno za učenje - kaže dr. Burnett.
Osim navedenog, mozak djeteta u razvoju još uvijek uči razlikovati stvarno od nestvarnog. Videoigre zbunjuju taj proces.
- To znači da dijete neće razmišljati o kupnji dodataka za igre. Neće shvaćati da je riječ o stvarnom novcu njegovih roditelja. Ili, još gore, neće promisliti o komunikaciji s opasnim strancem koji djeluje prijateljski - dodaje neuroznanstvenik.
Psihologinja Emma Kenny ima savjete za roditelje koji su zabrinuti zbog navika igranja videoigara svog djeteta.
- Ako se dijete uznemiri kad mu kažete da prestane igrati, odmah napravite strogi raspored kada su igre dopuštene i uključite stanke. Ako primijetite da ga igre ometaju u učenju, dopustite ih tek kada je napisana domaća zadaća. Ako je djetetu stalo jedino do videoigara, napravite raspored tjednih aktivnosti koje uključuju vrijeme koje će provoditi s vama, prijateljima i na otvorenom - predložila je.
