U organizaciji Klinike za psihijatriju SKB-a Mostar i SUM-a u suradnji s Liječničkom komorom HNŽ-a, Udrugom psihijatara u BiH i Međunarodnom akademijom znanosti i umjetnosti u BiH u subotu, 1. lipnja, od 9 sati u hotelu Mostar održat će se 20. Mostarska psihijatrijska subota, međunarodni simpozij pod patronažom Europske psihijatrijske asocijacije, o temi "Rezilijencija u zdravlju i bolesti". Tim povodom razgovarali smo s predsjednikom Organizacijskoga odbora akademikom prof. dr. sc. Draganom Babićem, specijalistom neuropsihijatrije i subspecijalistom socijalne psihijatrije.
Večernji list: Mostarska psihijatrijska subota slavi okruglu obljetnicu. Zapravo, nije bila održana samo u pandemiji COVID-a. Kakvi su dojmovi danas kad se osvrnete unatrag?
- Mostarska psihijatrijska subota jednodnevni je međunarodni simpozij koji je u prethodnih 19 godina obrađivao vrlo aktualne psihijatrijske teme i nastojao osigurati vrhunske predavače. Po mišljenju Predsjedništva Udruge psihijatara u BiH, ona je psihijatrijski znanstveni i stručni događaj prvoga reda u našoj zemlji, čiji je cilj obnavljanje suradnje i kreativnosti u razmjeni i nadopuni znanja okupljanjem istaknutih stručnjaka iz BiH i susjednih zemalja. Vrlo smo ponosni jer do sada na Sveučilištu u Mostaru, a i BiH, nitko iz psihijatrije nije održao 20 simpozija. Time jačamo našu psihijatriju i u sklopu naše Klinike za psihijatriju i u sklopu našega Sveučilišta. Ova Mostarska psihijatrijska subota obrađivat će aktualnu i za mnoge nas relativno novu tematiku - "Rezilijencija u zdravlju i bolesti. Rezilijencija - sposobnost oporavka, vrlo važna i u zdravlju i u bolesti i u opravku od raznih duševnih i somatskih poteškoća". Znanstveni program simpozija bit će od značenja za sve stručnjake iz područja mentalnog zdravlja, ali liječnike primarne zdravstvene zaštite i druge stručnjake iz područja zdravstva.
Večernji list: Ovogodišnja Subota ima zanimljiv naslov. Što je to rezilijencija?
- Rezilijencija predstavlja relativno novi koncept koji je još uvijek nedovoljno jasan iako se sve više upotrebljava u svakodnevnom govoru i u različitim strukama. Preuzet je iz tehničkih znanosti i uveden u psihologiju i psihijatriju. Rezilijenciju nije lako definirati i ne postoji jednostavna definicija s obzirom na to da pojam obuhvaća jako širok spektar osobina, sveobuhvatan je i značajan. Ime dolazi od engleske riječi "resilience" prisvojene u hrvatskom jeziku. Prevodi se na više načina, ali najčešće znači sposobnost oporavka. Rezilijencija je pozitivna adaptacija nakon stresnih situacija i predstavlja suočavanje i izdizanje iznad teških iskustava, tj. predstavlja kapacitet osobe da se uspješno adaptira na promjene, odolijeva negativnom utjecaju stresora i izbjegne pojavu značajnih disfunkcija (ratna trauma, problemi u obitelji, na radnom mjestu...). To ne znači nepostojanje svijesti o problemu, odsutnost boli, neulaganje napora da ga se izbjegne. Ona upravo predstavlja snagu da se neki problem podnese i da se s njim izađe na kraj te nastavi normalno kroz život.
Večernji list: Rezilijencija u zdravlju i bolesti... Možete li ukratko objasniti svaki od ta dva pojma?
- Rezilijencija predstavlja složeni skup raznovrsnih protektivnih i salutogenih čimbenika i procesa vrlo bitnih za razumijevanje zdravlja i bolesti, procesa liječenje i iscjeljenja. Drugim riječima, rezilijentnost označava sposobnost nošenja s teškim, stresnim i traumatskim situacijama uz zadržavanje ili obnavljanje normalnog funkcioniranja. Što je rezilijencija veća, vulnerabilnost je manja pa su tako i manji rizici od nastanka bolesti i multimorbidnih stanja. Duševni poremećaji i duševne bolesti nerijetko imaju funkciju potaknuti bolesnika da transformira svoja pogrešna vjerovanja, odustane od pogrešnih ciljeva i vrijednosti u životu i pronađe nove i autentične vrijednosti te revidira svoju gubitničku priču i otkrije svoje autentično životno poslanje kroz različite uloge oblikujući novi identitet. Smanjena rezilijencija (povećana vulnerabilnost) je stanje u kojemu i manja količina stresorne pobude uzrokuje poremećaj, a povećana rezilijencija (smanjena vulnerabilnost) jest povećanje tog prijelaza u odnosu na standardnu razinu u populaciji. Rezilijencija se smanjuje starenjem. Smanjena rezilijencija klinički se očituje posttraumatskim stresnim poremećajima, teškim depresijama te sklonošću suicidalnosti. Nije moguće jednoznačno definirati što doprinosi kvantitativnim razlikama u rezilijentnosti pojedinaca, ali se različitim tehnikama uvježbavanja rezilijentnost može povećati (primjerice, u sportu, vojničkim tretmanom, školovanjem...).
Večernji list: Koja ćemo predavanja slušati ove godine, tko su predavači i odakle su?
- Ove godine ćemo slušati 14 vrhunskih predavača iz svih medicinskih centara iz BiH, ali i iz RH i Srbije. Iz Mostara ćemo ih imati pet - dvije predavačice s Klinike za psihijatriju i tri predavača s Fakulteta zdravstvenih studija koji u sklopu svog doktorata obrađuju i rezilijenciju. Pozvani predavači održat će predavanja koja su na razne načine povezana s rezilijencijom i ljudskom dušom.
Večernji list: Lani ste otišli u mirovinu, no i dalje ste prilično aktivni. Što radite u mirovini, možemo li očekivati neke nove projekte?
- U mirovini sam već 11 mjeseci, ali u šali kažem da nisam u mirovini, nego u penziji. Još predajem kao profesor na više fakulteta SUM-a, predsjednik sam Udruge psihijatara u BiH, uređujem dva časopisa - "Health Buletin/Zdravstveni glasnik" i "Radovi", a imam i privatnu ordinaciju gdje mi se stalno povećava broj pacijenata. Dovršio sam i pisanje svoje šeste knjige o PTSP-u koja će, vjerujem, ove godine biti tiskana. Iako još puno radim, vodim računa i o svome zdravlju, često šetam, ljeti puno plivam i trudim se pozitivno misliti…
Večernji list: Na Psihijatriji SKB-a Mostar stasala je generacija mladih liječnika. Neki od njih su i doktori znanosti. Kakva je, po vašem mišljenju, budućnost mostarske Psihijatrije?
- Mostarska Psihijatrija posljednjih je desetljeća značajno napredovala i mi sada imamo tri mlada doktora znanosti koja su vrlo pametna, vrijedna, odgovorna (Marko Pavlović, Martina Krešić Ćorić i Romana Barbarić). Vjerujem da će oni tu razinu podići još više i da će pomoć psihijatara u zaštiti duševnog zdravlja i u liječenju oboljelih biti sve bolja i veća.
