Sud Bosne i Hercegovine je u dva dana izrekao dvije kazne za zločine u Bugojnu. Različiti su zločini, ali i izrečene sankcije. Zajedničko im je, ipak, da su teški zločini u kojima su smrtno stradali ljudi i da su se dogodili u istom gradu – Bugojnu.
Nejednakost slučajeva
Prvo je Prizivno vijeće Suda BiH prepolovilo zatvorske kazne trojici nižerangiranih bošnjačkih ratnih zapovjednika osuđenih za ratne zločine nad bugojanskim Hrvatima. Jedan od njih Nisvet Gasal bio je upravitelj logora na stadionu Iskre, gdje je bilo zatočeno i mučeno 550 Hrvata, ali i odakle je odvedeno 19 zarobljenika, čija sudbina do danas nije rasvijetljena. Gasalovu krivnju Sud BiH je „izmjerio“ na četiri godine zatvora. Ratni načelnik policije u Bugojnu i član ratnog općinskog predsjedništva, Senad Dautović dobio je sedam godina zatvora. O eventualnom sankcioniranju, pa makar i ovako simboličnom, za ratnog načelnika Bugojna Dževada Mlaću i armijskog zapovjednika Selmu Cikotića, u čijoj zoni odgovornosti su se događali stravični zločini, iz Suda BiH nema ni pomena.
Za razliku od ratnih, za mirnodopske zločine u Bugojnu Sud BiH nema milosti. Krivac za teroristički napad na policijsku postaju u ovom srednjobosanskom gradiću Haris Čaušević osuđen je na 45 godina zatvora. To je maksimalna kazna koju je Sud BiH mogao izreći za ovo kazneno djelo. Podsjećamo, napad na policijsku postaju u Bugojnu dogodio se u lipnju 2010. godine. Tada je jedan policijski službenik poginuo, jedan je dobio teške, a nekoliko njih lakše ozljede. Usto, uznemireno m je stanovništvu, nanesena golema materijalna šteta, a o narušenom ugledu države suvišno je i govoriti. Logično je i opravdano što je ovakvom presudom Sud BiH djelovao i preventivno, poručujući svim budućim teroristima kako će proći ako se odluče slijediti Čauševićev put.
Razočarani u Sud BiH
Na žalost, ovog preventivnog elementa nema u presudi za ratne zločine nad bugojanskim Hrvatima. Štoviše, iz prvostupanjske presude je izbrisana i kvalifikacija o udruženom zločinačkom pothvatu pa ispada da su tamošnji Hrvati žrtve samovolje pojedinaca. Pa čak i da je bilo tako, ta samovolja je imala stravične posljedice na mnoge obitelji, kao i na mogućnost suživota, a u konačnici i na ugled Bugojna. Za sve to pravomoćno osuđena trojka dobila je ukupno 15 godina zatvora. Tri puta manje od zaluđenog vehabije Čauševića, koji bi očito bolje prošao da je svoj zločin počinio petnaestak godina ranije i da je birao drugu metu.
