Ponos, herojstva, žrtva, molitva, smrt i život, sve se događalo pod krovom franjevačkog samostana u Tolisi, gdje je bila smještena Ratna bolnica Tolisa. Suze radosnice i čvrsti prijateljski zagrljaji, slike su dirljivog susreta liječnika, medicinskih sestara i svih koji su bili dio te ratne priče posavskog kraja. Ponovno su stigli iz mnogih krajeva Hrvatske u Posavinu na postrojavanje ispred franjevačkog samostana Tolisa. Nakon 25. godina u svečanom stoju bili su liječnici iz Zagreba, Čakovca, Osijeka, Vinkovaca, Slavonskoga Broda, Varaždina, s bremenom proteklih godina i još uvijek svježim sjećanjima na dane kada su pomagali ranjenoj Posavini. Posebno je emotivno pozdravljen dolazak dr. Vesne Bosanaca iz Opće bolnice Vukovar, jer Posavina i Vukovar povezani su herojskom poviješću srčane obrane koju rijetko bilježe anali ratovanja. Srdačno je pozdravljen i general Đuro Matuzović.
Liječnici bez granica
Kao i kod mnogih u svečanom stroju, tako se i dr. Iljo Vukić s knedlom u grlu prisjećao tih dana. - Spašavali smo ljudske živote, liječili, njegovali ranjene i bolesne... Utjecali smo na moral vojnika i civila, time i čvršću obranu ovog malog preostalog prostora neokupirane Bosanske Posavine. Bolnica je značila njen život, kazao je dr. Vukić i zahvalio svima koji su sudjelovali u donošenju mudre odluke o osnivanju Ratne bolnice Tolisa, osobito dr. Prodanu i dr. Stojanoviću koji su sudjelovali u njezinoj provedbi, kao i zapovjedniku dr. Nenadu Stupariću iz Zagreba. U to vrijeme Ratna bolnica Tolisa nije imala ni potrebne kadrove, pa su pomagale stručne ekipe kirurga i anesteziologa formirane u bolnicama u RH, naglasio je dr. Vukić i zahvalio fratrima samostana Tolisa, u to vrijeme na čelu s gvardijanom fra Markom Oršolićem, - Time su fratri, kazao je, još jednom pokazali da su uz svoj narod.
Tužni trenuci
Među brojnim liječnicima što su stigli u Tolisu bio je dr. Škoda iz Čakovca i dr. Ratančić iz Zagreba. - Došli smo poslije pada Bosanskoga Broda. Svi smo mislili da nema spasa ovom komadiću slobodne Posavine, no kada sam stigao, vidio to domoljublje, maksimalno sam se angažirao i bio cijelo vrijeme tu. Nije bilo vremena za prilagodbu, već prvog dana smo imali ranjenike. Boravili smo 24 sata u bolnici, imali na tisuće operacija, na stotine života spasili, dijelili dobro i zlo s ljudima na crti. Bili smo im jamac da imaju šansu jer bolnica je tek nekoliko kilometara od njih, kazao je dr. Ratančić. Izdvojio je najteži trenutak od 16. kolovoza 1995. kada je u Matićima granata ubila šest dječaka. - Dvojicu sam uputio prema RH. Išao sam od jednog do drugog i konstatirao smrt. Plakao sam kao i cijela bolnica. Vjerujte, kada se toga prisjetim, i danas mi je teško, kazao je dr. Ratančić. Ratna bolnica Tolisa je ponos posavskoga kraja. Koliko je bilo važna neustrašivost branitelja, toliko je bila važna i bolnica da pomogne vitezovima Posavine koji su branili svoju obitelj, dom, zemlju. Ovdje u samostanu bila je Ratna bolnica koja je temelj stvaranja današnje Županijske bolnice Orašje, kazao je na misi gvardijan toliškog samostana fra Mario Jurić.
