U spomen na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad
Međunarodni praznik rada (Prvi svibanj) obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. godine. Tada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Zamah industrijalizacije u 19. stoljeću obilježilo je bezdušno iskorištavanje radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uvjete rada i života. Štrajkaški pokreti dogodili su se u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – SAD-u.
Vrhunac se dogodio dana 1. svibnja 1886. godine kada je u Chicagu prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na njih poslala policijske snage koji su oružjem ubili šest, a ranili oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na ovo krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke prosvjede dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva.
Trebalo je proći nekoliko desetljeća dok su se radnici, prvestveno u demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata uspjeli izboriti za svoja prava sporazumjevajući se s poslodavcima uz posredovanje države.
Gdje se sve obilježava?
Međunarodni praznik rada je državni praznik u preko 80 zemalja svijeta. Iako se obilježava u brojnim državama svijeta 1. svibnja, postoje različitosti. U Velikoj Britaniji i Irskoj ovaj praznik nije određen na 1. svibnja, nego se obilježava prvog ponedjeljka u svibnju. Kanada, Australija, Novi Zeland i Nizozemska također slave praznik rada, ali na različite datume, ovisno o tome kako je praznik nastao u tim zemljama.
Sjedinjene Američke Države ne obilježavaju događaj iz Chicaga, nego Praznik rada slave prvog ponedjeljka u rujnu. Jedni vjeruju da je razlog tome izbjegavanje obilježavanja nereda koji su se dogodili 1886. godine. Drugima je bliža teorija da SAD nastoji izbjeći praznik usvojen od strane komunista i socijalista kao njihovog primarnog praznika.
Naime, u 20. stoljeću Međunarodni praznik rada je službeno prihvaćen od Sovjetskog Saveza, i kao takav raširio se po komunističkim zemljama: postao je žarištem demonstracija raznih komunističkih, socijalističkih i anarhističkih skupina. Tijekom doba hladnog rata, proslave Praznika rada su se često sastojale od velikih vojnih parada s najnovijim oružjem koje je bilo izloženo, kao i emisija običnih ljudi u znak podrške vladi. Kao takav, ostavio je gorak okus mnogim stanovnicima ovih država, piše abcgeografija.
Zašto se jede grah?
Postoji 70 vrsta graha, a iako je nekada bilo sirotinjsko jelo, danas postoji na tisuće jela od ove namirnice. Zašto se jede na Praznik rada?
Objašnjenje je jednostavno. Grah oduvijek bio radničko jelo. Energetska vrijednost u 100 g graha je 333 kalorije, od čega je 60 % ugljikohidrata.
Objašnjenje je jednostavno. Grah je oduvijek bio radničko jelo. Energetska vrijednost u 100 g graha je 333 kalorije, od čega je 60 % ugljikohidrata. Zbog toga su radnici i težaci nakon jedne poštene porcije graha bili spremni za dugotrajan naporan posao, piše 24sata.hr.
