Jučer se s istupom haaškog osuđenika Darija Kordića obračunao i ministar vanjskih poslova BiH te čelnik Naroda i pravde Elmedin Konaković, ali i potpredsjednik Federacije BiH, SDP-ov Igor Stojanović, piše Večernji list BiH.
Stojanović je istaknuo kako je očigledno “da kazna iz Haaga nije djelovala”, a Konaković pak kako je to “jedna od najstrašnijih izjava u poslijeratnom razdoblju u BiH”. Kordić je, naime, prema objavljenom videu iz prošle godine na upit je li vrijedilo zatvora, izjavio kako bi sve isto ponovio. To je pak protumačeno kao izravna potpora ponavljanju ratnih zločina, posebice jednog od najmonstruoznijih ratnih zločina koje su postrojbe HVO-a počinile u mjestu Ahmićima, gdje je ubijeno 116 Bošnjaka, uključujući i bebe. Za što je, uz ostalo, Kordić osuđen pred Haaškim sudom na 25 godina zatvora.
Brojna reagiranja
Ova reakcija bila je nastavak na daleko oštrije istupe, što uključuje i predstavnike Islamske zajednice. Identično je ovaj Kordićev istup obojila i sklona im javnost, uključujući medije s naslovima o ratnom zločincu i osudi njegova istupa. Dekor svih tih objava bila je fotografija dočeka Darija Kordića u Busovači prije desetak godina na kojoj su bili vodeći hrvatski dužnosnici u BiH, s čime se treba identificirati “zločinačka politika” jednoga naroda.
Daleko ispod radara javnosti prije nešto više od mjesec dana u zgradi državnoga Predsjedništva dočekan je osuđeni ratni zločinac. Kojega pak ista javnost koja je Kordića žestoko osuđivala ni jednom riječju nije poistovjetila. Dapače, samo je jedan u nizu primjera koji svjedoči o postojanju “naših i njihovih” ratnih zločinaca. Prema priopćenju iz Ureda bošnjačkog člana Predsjedništva, Denis Bećirović je primio bivšeg pripadnika Armije Republike BiH Osmana Osmanovića iz Brčkog, “koji se nakon tri godine i pet mjeseci zatočeništva u Beogradu vratio u Bosnu i Hercegovinu”. Ni jedne riječi u priopćenju nije bilo o tome kako se radi o čovjeku koji je pred pravosuđem u Srbiji pravomoćno osuđen za ratne zločine nad zarobljenim Srbima na području Brčkog.
Sud je, naime, utvrdio da Osmanovićeve radnje predstavljaju “ratni zločin protiv civilnog stanovništva” nad zatvorenicima u logoru Gornjem Rahiću na području Brčkog. I unatoč prijeporima o univerzalnoj jurisdikciji Srbije za procesuiranje ratnih zločina, Osmanović je formalno ratni zločinac i nitko ga formalno nije pomilovao u BiH. Niti će. No, za Bećirovića razgovor s takvim čovjekom, kao i blisku mu javnost, nije bio prijeporan. Razgovor je označen prijateljskim. A treba samo postaviti pitanje što bi se dogodilo da je državni ministar pravosuđa Davor Bunoza, koji dolazi iz redova HDZ-a, održao sastanak s nekim od osuđenika iz redova HVO-a za ratne zločine u svom uredu u Sarajevu. - Tijekom prijateljskog razgovora Osman Osmanović iskreno je zahvalio članu Predsjedništva BiH Bećiroviću i njegovim najbližim suradnicima na cjelokupnoj pomoći njemu i njegovoj obitelji - stoji u priopćenju. Bećirović osporava uhićenje, procesuiranje, presudu, a samim time zanemaruje žrtve “bez obzira na navedene pravne činjenice”.
- Vrijeme je za nove odnose u regiji koji će se bazirati na ravnopravnosti i međudržavnom uvažavanju. Posebice je važno da prestane neovlašteno miješanje bilo koje države u pitanja za koja je nadležna sudska vlast BiH - zaključeno je. Svi bliski mediji o tome susretu izvijestili su pod naslovom kako je Bećirović “primio bivšeg pripadnika Armije BiH koji je bio u zatvoru u Srbiji”. Pri tome su posve skrili činjenicu da se radi o čovjeku koji je osuđenik za ratne zločine. Pa čak i da je jedan dio svog vojničkog staža bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) jer se ne uklapa u mitomanski narativ o njegovoj “čistoći i nevinosti”.
Zasjenjena Osmica
Znakovitim je objavu prošlogodišnjeg videozapisa s Kordićevim riječima našao bivši haaški odvjetnik Luka Mišetić. Dogodila se u subotu, istoga dana kada je od eksplozije minobacačkog projektila u središtu Viteza 10. lipnja 1993. godine ubijeno osmero hrvatske djece. Slučajno ili ne, upravo je taj događaj bio zasjenjen videozapisom. Na desetke je primjera, čak i svečanog državničkog pokopa ratnog zločinca Rasima Delića, kojega ni jedan “patriotski” medij nikada nije nazvao zločincem.
Dapače, Bećirović nije sam izmislio takav odnos prema ratnim zločincima. Prije njega davno je to kao praksu uveo Haris Silajdžić, koji je u istoj zgradi ugostio nekadašnjeg prvog čovjeka Armije BiH, koji je ratni zločinac. Jednako tako se ulicama u Sarajevu daju imena osumnjičenih za ratne zločine, bira ih se u vodstva fakulteta...
