U kraškom bespuću Žegulje, prijevoja između Stoca i Ljubinja, uz nevidljivu entitetsku crtu, posve slučajno naišli smo na Mahmuta Ćorka i njegovo stado. Mahmut je iz obližnjih Dulaća, mjesta koje je nekad bilo dio stolačke, a danas je u općini Berkovići koja pripada Republici Srpskoj.
- Cilj mi je bio vratiti se na selo, živjeti gdje sam rođen, primati mirovinu, uzgajati ovce, uživati u čistoj prirodi i zraku, odmoriti se. Dosta mi je bilo buke u Dubrovniku i po radilištima. Nikad nisam volio gužvu, a posebice gust promet. Selo je zdravo, sa zanosom priča Mahmut pokazujući padinu brda koja se spuštaju prema udolini u kojoj se nalazi Stolac, pa nastavlja:
Povratak u rodni kraj
- Gdje god bio moraš se snalaziti, raditi, boriti se. Ja ne bi mogao sjediti i gledati more ili turiste koji su na odmoru, pa kad je tako, onda sam odlučio - najbolje u Dulaće. Tako sam se vratio. Moraš se boriti. Neki žive od stočarstva, netko se bavi nečim drugim. Međutim, većina ljudi ne želi se baviti stočarstvom. Demokracija je dobra u jednu ruku, a u drugu nije. Nema posla, a to nije dobro. Stranci su lijepo rekli - treba provesti reforme pa se onda možemo nečemu nadati. To teško ide, a velika je nezaposlenost, pravi Mahmut mali “izlet” u političke vode pa se vraća svom životu:
- Radio sam u građevinarstvu u Stocu, pa u Dubrovniku 21 godinu, bio skladištar, automehaničar, 13 godina u mehanizaciji. Bio sam svugdje na terenima, Okučani, Zagreb, pa na otocima. U Splitu sam služio mornaricu… Svugdje me je bilo, sjetno će Mahmut čije izlaganjem prekidamo upitom - može li se živjeti od mirovine? - Ja mogu jer nemam ni žene ni djece. Može se nekako. - Može li se što zaraditi uzgojem ovaca, nastavljamo s propitivanjem. - Može. Imao sam ovna koji je težio stotinu kilograma.
- To prvi put čujemo. - Eto, to samo ja mogu imati. Pazim na stoku, nije lako biti pastir. Stoka koju ja uzgajam je zdrava. Znaju to ljudi pa kupuju meso od mene.
Zdrava priroda
Zdrava priroda, zdrava klima, nema je što onečistiti. Tvornice zagađuju prirodu, plastenici također nisu dobri, svaka hrana koja se dobije na brzinu je loša, uzrokuje bolesti. To nije dobro, kao ni sredstva koja se koriste. Uvečer rajčica bude zelena, a već ujutro crvena. Takav ubrzan način uzgoja nije dobar i uzrokuje bolesti. Samo ono što hercegovačka priroda da je dobro, tvrdi Mahmut pa se vraća omiljenoj temi - ovcama:
- Ovo je dobra pasmina, jako su inteligentne. Ako hranim jednu, druge me gurkanjem upozoravaju da i njih nahranim. Imao sam ovna koji je bio star 14 godina. Uginuo je prošle godine. Sve je znao, samo nije mogao govoriti. Zvao se Šarin. Slušao je sve moje upute… Bio je poslušniji od psa. Nisam ga htio ni ubiti ni prodati, pustio sam ga da sam ugine. Imao sam i jednu ovcu staru 14 godina…, raspričao se Mahmut, pa vidjevši da se spremamo dalje, još jednom naglasio: - Moj cilj je bio doći do mirovine, vratiti se na selo i čuvati ovce, za ostalo me nije briga.
