Profesor dr. Zdravko Lučić, izvanredni profesor na Katedri za komparativnu pravnu povijest i instituciju rimskog prava, nakon što je dobio presudu Općinskog suda u Sarajevu u svoju korist kojom se poništava odluka Senata, prema kojoj se doživotno suspendira iz znanstveno-nastavnog procesa zbog umiješanosti u seksualnu aferu na odjelu Pravnog fakulteta Sarajevo u Tuzli, prof. Lučić je još tri puta suspendiran. Odlučio je javno progovoriti kako je nastala montirana tzv. sex afera, o sprezi politike i Senata Univerziteta u Sarajevu, te tihom etničkom čišćenju hrvatskih kadrova. - Ne mogu ovo više trpjeti, kaže prof. Lučić na početku razgovora. - Mora se sve svesti na čistac, posebno kad ste izloženi diskriminaciji i pritiscima iz političkih kuhinja koji za cilj imaju dovesti islužene političare i ministre s upitnim doktoratima na fakultet, govori prof. Lučić. O tome kako je nastala tzv. sex afera kaže: - Ona je trebala biti pandan aferi INDEX u Hrvatskoj. Kada je otvorena afera u RH, nakon nekoliko dana kod nas je uhićen vozač Jasmin Mašić koji je inače vozač Vlade Tuzlanske županije, a bio je zadužen i prevoziti profesore Pravnog fakulteta na odjel u Tuzli. Mi smo iz Sarajeva otišli u Tuzlu i osnovali taj odjel na zahtjev Vlade TŽ, o čemu postoji i dokument. To je bio izričito njihov zahtjev jer su naveli potrebu za formiranjem Pravnog fakulteta. Većina profesora iz Sarajeva je predavala na tim fakultetima, a nakon što su se doškolovali i ustalili novi kadrovi, prestala je i potreba za odlascima.
Jasmin nije želio lagati
Takav je koncept bio i za Tuzlu. Bio sam prvi rukovoditelj u novoosnovanom odjelu, s obzirom da sam rodom iz Živinica i poznajem dobro tuzlanski kraj. Nakon svečanog otvorenja, primijetio sam da nešto ne funkcionira kada je u pitanju smještaj profesora. Tadašnji rektor Tuzlanskog univerziteta već tada nam je počeo spletke raditi. Kad su vidjeli koliki je broj studenata bio upisan, većinom su bili izvanredni studenti, uz redovite za koje je izdvajala novac Vlada, i kad su vidjeli koliko je novca, pojavile su se priče o tome što će nama soliti pamet oni iz Sarajeva, to je naš novac. Nakon toga slijedi osnivanje Pravnog fakulteta od Univerziteta u Tuzli. Rekli su nam kako nas više ne trebaju. Fakultet je osnovan na ledini unatoč činjenici da nisu imali nijednog profesora, a nas su već otjerali. Tadašnji dekan Pravnog fakulteta u Sarajevu, pokojni Fuad Saltaga, bio je tvrdoglav čovjek i inzistirao je da mi iz Sarajeva i dalje predajemo. Tražio je prostore, ali su nas već iz tadašnjeg Ministarstva obrazovanja na sve moguće načine tjerali i zabranjivali rad. Tada se otvorila tzv. sex afera koja traje u određenom obliku i do danas. Oni su preko otvaranja kaznenog postupka protiv vozača i spominjanja pojedinih profesora i u optužnici htjeli doći do njihovih glava. Vozača Mašića držali su u pritvoru šest mjeseci, vršili pritiske da govori protiv profesora i obećavali mu puštanje. Jasmin nije želio lagati, i nakon šest mjeseci su ga pustili uz podignutu optužnicu. No, prije toga ima jedan važan trenutak u cijeloj priči, a riječ je o tome kako je pokojni profesor Bajro Golić došao u sukob s tuzlanskim odvjetnikom Balijagićem vezano uz polaganje ispita Balijagićeve kćeri.
Medijska hobotnica
Naime, prof. Golić je načinio grešku napisavši da je Balijagićeva kći položila ispit, ali je kasnije posumnjao u znanje studenata i kada ih je pozvao na usmeni, većina ih nije zadovoljila, a kako Balijagićeva kći uopće nije ni izašla na usmeni, ispit nije položila, i tada je nastao sukob između njih dvojice. Balijagić je u to vrijeme bio član antikorupcijske komisije u Skupštini Tuzlanske županije i on sam anonimno napiše prijavu komisiji kojoj je član. Tada je zatražio da se otvori istraga protiv profesora. Komisija je prijavu proslijedila Tužiteljstvu, a tadašnji tužitelj je bio Stjepan Čačić koji se danas bavi odvjetništvom. Čačić je odbacio zahtjev za tužbu jer nije bilo elemenata, a isto tako je izrazio sumnju u anonimnu prijavu. Nakon toga predsjednik Antikorupcijske komisije šalje dopis ponovno Tužiteljstvu da optuži Balijagića za lažno prijavljivanje. Tada Balijagić na scenu dovodi tadašnju tužiteljicu Dijanu Milić s kojom je on imao posebne odnose i mogao je dirigirati njezino ponašanje. Ona je otvorila istragu. Samo zbog mene je ispitano oko 300 svjedoka. S kim god sam popio kavu u Tuzli bio je ispitan. Zbog svojih metoda ucjena, ta ista tužiteljica će kasnije biti optužena. Naravno pod tim šokom žena nije mogla to izdržati, umrla je. Uslijedila je tada medijska hajka pa je tako u medijima odvjetnik Balijagić donio tzv. snimljeni iskaz “zaštićenog” svjedoka i objavljen je u jednoj emisiji. Zaštićenog svjedoka nikada nije bilo u ovom slučaju, riječ je o montaži. U emisiji je bio i tadašnji županijski tužitelj iz Tuzle koji je pri kraju kazao kako se nada da će naći dokaze. Tužitelj se nada... Sve to pokazuje kako i na koji način je iskonstruirana afera sklopljena od Univerziteta, Vlade i pravosuđa.
Loptica na Sarajevu
Nakon toga pušta se u javnost priča kako se samo sudi vozaču, a profesori su moćni i njima ne može nitko ništa. Vozača je Tužiteljstvo na Općinskom sudu u Tuzli teretilo za dva kaznena djela, navođenje na prostituciju i prijevaru. Općinski sud ga oslobađa odgovornosti od navođenja na prostituciju i osudi ga na godinu dana za prijevaru. Vozač Mašić se žalio na takvu presudu, a Županijski sud u Tuzli ga nakon toga oslobađa za prijevaru, a osuđuje ga na dvije godine zatvora zbog navođenja na prostituciju. Nakon toga Vrhovni sud FBiH tri puta ukida presudu Županijskog suda i vraća na ponovno suđenje uz niz obrazloženja o nepravilnostima. Svaki put je Županijski sud radio po svom i nikada nije ispoštovao što mu je naredio Viši sud. Nakon toga loptica se počinje prebacivati u Sarajevo i tada se kreće u progon mene. Tadašnji ministar obrazovanja u Sarajevskoj županiji Emir Suljagić, koji je u to vrijeme bio u SDP-u, kako bi ubrzao proces, napravljen je pritisak na dekana Univerziteta pokojnog prof. Saltagu i natjerali su ga na ostavku, a potom krenuli na Univerzitet sa Suljagićevim pismom upućenom Etičkom odboru u kojem se poziva na presudu koja nije ni pravomoćna u slučaju vozača Jasmina Mašić. Od Etičkog odbora traži da se s nama raščisti u potpunosti. Kao ministar on je lagao javnost tvrdeći da su presude pravomoćne. Te presude ni danas nisu pravomoćne. To traje 8,5 godina, a Suljagić je 2011. javno kazao kako su presude pravomoćne. Tim činom je doveo članove Etičkog odbora u zabludu. Prije toga je čak na prijedlog Segmedine Srne, također članice SDP-a, Županijska skupština donijela zaključak da Senat skloni profesore s Univerziteta. I poslan je Senatu. Eto, to vam sve govori o autonomiji Univerziteta. Sjednici Senata nazočio je ministar Suljagić, a nitko od četvorice profesora koji su bili na listi za odstrel nije nikad imao mogućnost bilo što reći.
Ne poštuju ni odluku Suda
Osobno sam od Etičkog odbora tražio da me sasluša. Nije to učinio. Etički odbor, a potom i Senat Univerziteta u Sarajevu su donijeli odluku kojom sam doživotno suspendiran iz znanstveno-nastavnog procesa zbog umiješanosti u seksualnu aferu na odjelu Pravnog fakulteta u Tuzli. Prije toga sam pokrenuo kaznenu prijavu protiv Emira Suljagića zbog zloupotrebe položaja i iznošenja laži. Ni danas nemam povratne informacije o tome je li prijava odbačena ili je negdje u ladici. Pokrenuo sam i upravni postupak na Sudu i u rujnu 2013. presudom Općinskog suda u Sarajevu poništava se odluka Senata, a Pravni fakultet se obvezuje vratiti me na radno mjesto. Nakon moga povratka na fakultet uslijedili su novi pritisci i do sada sam tri puta suspendiran, a u Županijskoj skupštini se ponovno počelo govoriti o mom odstrelu unatoč odluci suda. Tako se u listopadu prošle godine na fakultetu pojavljuje županijski inspektor Kenan Vehabović po nalogu federalne porezne uprave. On je naš bivši student i mjesec dana je boravio na fakultetu. Kad sam ga pitao što radi, odgovorio mi je kako je obavio usmjereni inspekcijski nadzor, nakon čega je donio odluku u kojoj nalaže da se ja isključim iz nastave jer je utvrdio kako nemam zvanje izvanrednog profesora koje može trajati do šest godina, a ako taj rok istekne, ide se u više zvanje ili reizbor. Tako je inspektor zaključio da je meni rok trajanja od šest godina istekao. On nije vodio računa da sam ja dvije godine i dva mjeseca bio izvan nastave sve do sudske presude Općinskog suda u Sarajevu. Dekan me odmah isključio, objavio je da do daljnjeg nema nastave iz Rimskog prava, i to prvi put u povijesti ovog fakulteta. Fakultet se žalio na tu odluku. Žalba je proslijeđena i županijskom Ministarstvu koje nema ministra. Upravni odbor Univerziteta nije želio odlučivati po mojoj žalbi, te su zaključili da će čekati što će Ministarstvo odlučiti po žalbi fakulteta. S druge strane, u Upravnom odboru fakulteta sjede dva zamjenika ministra obrazovanja koji o tome odlučuju, a to je sukob interesa. Stoga ne čudi da je Ministarstvo donijelo odluku prema kojoj se odbija žalba Pravnog fakulteta kao neosnovana, poništava se odluka inspektora po kojoj mi je rok izvanrednog profesora istekao. U međuvremenu u Ministarstvu saznaju da se protiv mene vodi kazneni postupak i nalažu Pravnom fakultetu da me isključi iz nastave. Smatram da su me na ovaj način diskriminirali i postigli ono što im nije uspjelo s doživotnom suspenzijom. Žele me se riješiti. Svatko je nevin dok ne bude pravomoćno osuđen, a to ovdje ne znači. Kako taj proces traje više od tri godine, a imali su samo četiri svjedoka, mislim da će žalba trajati još godina. Jasno je da se želi moj odstrel.
