Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika i predsjednik Udruge bosanskih Hrvata “Prsten” Mijo Marić tijekom posjeta Australiji i Novom Zelandu s izaslanstvom BiH obišao je brojne iseljenike, udruge... te se upoznao s njihovim radom i djelovanjem. U intervjuu govori o radu Matice iseljenika, Udruge “Prsten”, Hrvatima u dijaspori...
Kako djeluje Matica iseljenika?
- Hrvatska matica iseljenika djeluje već 66 godina i, kao što joj ime kaže, zadatak joj je okupljanje iseljenih Hrvata te Hrvata u BiH i Hrvata koji imaju status manjina u drugim državama. To okupljanje ima svoje emocionalno utemeljenje, ali i logičko, sadržano u činjenici da je učinak djelovanja skupine znatno veći od zbroja pojedinačnog djelovanja članova skupine. Narod kaže - zajedno smo jači.
Zašto onda imamo toliko međusobnih razilaženja?
- Sukobi su prirodni i svojstveni su ljudima u međusobnim odnosima. U sukobima se krije i potencijal za djelovanje i promjene. A cilj nam je promjena stanja. Ono što je sporno u sukobima je način njihova rješavanja. Ako ih previše emocionalno obojimo, što činimo često, onda smo na putu traženja krivca i međusobnog uzajamnog optuživanja. Pri tome izostaje činjenje. Poželjan je racionalan pristup jer je u njemu prisutna ideja traženja rješenja i djelovanja.
Ima li tu razlike u pristupu između Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata u dijaspori?
- Svako seljenje je teško i sadrži neugodu, a vrlo često i traumu. Velika seljenja često su velika trauma. To se događa u razdobljima koja u narodu uglavnom nazivamo teškim vremenima. U tim teškim vremenima svatko od nas nosi svoju muku, ali i svoju nadu. Nadu hranimo vjerovanjem u bolje sutra. To bolje sutra, u hrvatskom narodu, stotinama godina je hranjeno idejom stvaranja države Hrvatske. I, eto, ova generacija je dobila priliku stvoriti je. I u tome je uspjela. Ostvaren je san! A onda smo trebali probuditi se i suočiti s realnošću koja podrazumijeva vođenje, uređenje i poštovanje države. Naše države! Tu se nismo snašli. Umjesto rješavanja problema, koji se javljaju kao prirodno stanje, mi smo ih gomilali i frustracije su rasle. Zbog izostanka djelovanja, krenuli smo lakšim putem. Tražimo krivca i međusobno se optužujemo. Bilo bi dobro da povučemo crtu, jedni drugima oprostimo (nismo znali bolje) i u sadašnjem vremenu, kroz sadržaje tražimo funkcionalna rješenja. Tuzemna i iseljena Hrvatska imaju toliko toga zajedničkog, pa je zajedništvo jednostavno logično.
Vaša poruka na susretu s Hrvatima Novog Zelanda i Australije?
- U poruke uglavnom ugrađujemo naše potrebe i stanovit su oblik traženja njihova ispunjenja od onoga kome su upućene. A moj posao je čuti te ljude, pojedinačno i grupno, a potom, kroz sadržaje Hrvatske matice iseljenika i u suradnji s državnim institucijama, pretvoriti to u ciljeve djelovanja s jasnom operacionalizacijom i vremenskim određenjem kako ne bi bile samo želje. I to je veliki zajednički posao Hrvata u RH i iseljenih Hrvata. Vjerujem da je ovo i dobar trenutak. Suočavamo se ponovno s velikim valom iseljavanja Hrvata iz BiH i Hrvatske te to postaje prvorazredan problem obiju država. Stoga su premijer RH Plenković, predsjednica Grabar-Kitarović i predsjedatelj Predsjedništva BiH Čović tom pitanju posvetili iznimnu pozornost. Na ovom putovanju u Novom Zelandu i Australiji Čović i njegovi suradnici, uz državničke susrete s najvišim dužnosnicima Novog Zelanda i Australije, svaki trenutak koriste za susret s iseljenicima.
Što ste čuli od iseljenika?
- To su ljudi koji su otišli u daleki svijet i sa sobom ponijeli hrvatski duh koji su dodatno oplemenili podnebljem i iskustvom Novog Zelanda i Australije. Svojoj hrabrosti, radišnosti i iskustvu oni su dodali znanje i mudrost ovog razvijenog svijeta. Susreli smo se sa skupinama i vrlo važnim pojedincima čiji su znanje i iskustvo te ljubav prema Hrvatskoj pravo bogatstvo. Nadam se i vjerujem kako ćemo znati sve to pretvoriti u konkretne sadržaje.
Predsjednik ste i velike Udruge bosanskih Hrvata “Prsten”. Možete li reći nešto o njezinu djelovanju?
- Vjerujem da su dobre ideje samoodržive i da nađu svoj način življenja. Mi smo u ideju okupljanja Hrvata iz BiH u RH krenuli s dobrim namjerama i u ovih 12 godina Prstenova postojanja okupili više od 3000 fizičkih i više od 300 pravnih osoba. U okviru širokog polja sadržaja, svatko je našao svoj oblik djelovanja kroz druženja, kulturne i sportske aktivnosti, stipendiranje učenika i studenata te znanstveno i gospodarsko djelovanje. U okviru Prstena je oko 100 znanstvenika koji svojim znanjem i radom unapređuju stanje u društvu. Značajna je suradnja između njih i Prstenovih gospodarstvenika koji u vlastitim tvrtkama u RH i BiH zapošljavaju oko 50.000 radnika. Stalna nam je misija biti most suradnje između BiH i RH te Hrvata koji su raseljeni diljem svijeta.
Što vas se najviše dojmilo u Novom Zelandu i Australiji?
- Mnogo toga je dojmljivo u ovim dvjema zemljama, ali bih izdvojio susret s iznimno uspješnim Hrvatima na poslovnom polju. Fascinantna mi je njihova jednostavnost i sposobnost fokusnog opažanja. Unatoč njihovoj racionalnosti svojstvenoj poslovnim ljudima, moj doživljaj je da su i njihovi poslovni potezi obojeni hrvatskim osjećajima, doduše oslobođeni slabosti podneblja iz kojega su došli. Potom, boravak u Hrvatskom katoličkom centru i staračkom domu “Kardinal Stepinac”. Tu se čuvaju uspomene na zavičaj. Tu kolači još uvijek isto mirišu kao u doba djetinjstva, a sjećanja na livade, proplanke i potoke oživljavaju i međusobnim dopunjavanjima stvaraju domovinu onakvom kakva je bila ili bi trebala biti. Tu se domovina čuva i brani, ponekada kori, ali zauvijek voli.•
