Tenis klub Međugorje protekle je godine proslavio 25. godišnjicu postojanja. Jedna od najboljih teniskih škola, u kojoj su svoje prve korake napravili Ivan Dodig i Marin Čilić, može se pohvaliti nizom realiziranih projekata i velikim brojem članova. Ono što je 90-ih godina pokrenuo Žarko Dodig, utemeljitelj Sportskog društva Međugorje, nastavio je Željko Dodig koji se svojim dugogodišnjim radom afirmirao među najbolje teniske trenere za mlađe dobi. Svoju reputaciju dokazao je i u Libanonu, gdje je osnovao jednu od najjačih teniskih akademija na tom prostoru. Povratkom u Međugorje u ljeto 2020. tenis je opet doživio ekspanziju. Podigao je klub na višu razinu i najavio kako se na zemljanim terenima Sport centra Međugorje rađaju novi teniski prvaci, Ivanovi i Marinovi nasljednici. Uz to, Željko ove sezone dobro igra i na turnirima iz serije Hercegovina Tour, gdje je do sada osvojio tri turnira.
- Hercegovina Tour okuplja veliki broj kvalitetnih igrača iz cijele Hercegovine, a sudjeluju rekreativci, treneri, suci, inače veliki zaljubljenici u ovaj sport. Podijeljeni su u dvije kategorije +35 i –35 godina. Trenutačno nastupam u konkurenciji iznad 35 godina i za sada imam jako dobro sezonu. Osvojio sam prvi turnir u Čitluku (Bobita Indoor) pobjedom nad Igorom Musom, potom sam igrao finale parova u Mostaru s Grgom Vučićem. Osvojio sam i Carska vina Open Međugorje, kao i Memorijal Vinko Dževlan u Ljubuškom. Cijeli je rekreativni tenis na vrlo visokoj razini, veliki je broj prijavljenih igrača na turnirima i to me jako veseli - ističe Željko na početku razgovora za Večernji list.
Dolazite iz poznatije teniske obitelji u svijetu. Brat Ivan ove je godine ispisao povijest postavši najtrofejniji hrvatski tenisač, a najmlađi brat Mladen Mišo glavni je Ivanov trener i prvi bh. trener s ATP licencijom. Koliko je trebalo truda za sve to?
- Sve to izgleda ovako lijepo, ali iza toga je trnovit put. O Ivanovu putu već se dosta toga zna, on je puno toga uspio i ostvario. Mlađi brat Mladen gradi uspješnu karijeru kao trener. Jedan je od najuspješnijih mladih trenera u svijetu i vlasnik je ATP trenerske licencije. Ni njegov put nije bio lagan. Iz Međugorja je otišao u Luksemburg, gdje je s vremenom postao glavni trener u jednom od tamošnjih najvećih klubova. S obzirom na njegovo znanje, logično je bilo da ide na najveću međunarodnu scenu kao ATP trener. Imao je priliku uz Ivana putovati, učiti od najboljih i napredovati te tako ući u elitni razred najboljih teniskih trenera svijeta. Imao je priliku raditi već s nekim top 10 igračima na ATP-u. Trenutačno je fokusiran samo na Ivanovu karijeru i on mu je glavni trener. Poslije Ivana, siguran sam, trenirat će s nekim vrhunskim igračima. S obzirom na to da su braća više od 300 dana na putu, ja sam se, kao najstariji, potrudio da barem netko ostane u Međugorju i fokusira se na razvoj tenisa. Tako svoje znanje i iskustvo pokušavam prenijeti djeci s naših prostora u nadi kako će kroz sport svi naći neki svoj put. Rezultati koje ostvarujemo jako su dobri i to mi daje motivaciju još više davati od sebe. Danas je toliko mladih koji su kroz tenis uspjeli i to je dokaz da radimo dobro. Danas imamo više od 15 igrača na američkim sveučilištima, trenere koji rade u prestižnim svjetskim klubovima, suce koji sude turnire i djecu koja osvajaju turnire i žive zdrav život. Zar i to nije uspjeh?
Boravili ste u Libanonu, gdje ste osnovali tenisku akademiju. Kako je to izgledalo?
- Pozvala me jedna agencija raditi na cjelokupnom projektu, od izgradnje infrastrukture do strategije razvoja. Učinio mi se zanimljiv projekt i prihvatio sam. Napravili smo jako uspješnu akademiju koja ima više od 300 igrača, od kojih ih je 40 već u natjecateljskom programu i bilježe odlične rezultate. Kad sam došao u Libanon, tenis je bio nepoznanica, nisu imali ni teren i tek 10-ak članova. Danas je situacija puno drugačija i tenis je dobio na značaju u toj zemlji, postao je omiljen među djecom. S obzirom na njihov zemljopisni položaj, jako su otežani uvjeti rada i nekako sam se iz sigurnosnih razloga vratio u Međugorje, ali i dalje sam vanjski suradnik za tu akademiju te idem tamo kada situacija dopusti.
Otkuda ideja za tenisku igraonicu za djecu do 14 godina?
- Teniska igraonica novi je projekt, a ideju za nju dobio sam radeći u školi, gdje sam uvidio koliko djeca imaju loše razvijene motoričke sposobnosti. Povratkom iz Libanona 2020. pokrenuo sam igraonicu koja je okupila 50-ak djece. Većina njih sada je već ušla u natjecateljski program i jako sam zadovoljan radom djece i suradnjom s roditeljima. Tenis je kompleksan i ovaj program od najranije dobi jako je bitan i koristan jer pruža maloj djeci kroz zabavu naučiti mnoštvo vještina, tako da budu spremni i sposobni za uključivanje u različite škole te grane sporta gdje će se lakše uklopiti i napredovati.
Uskoro će u SC Međugorje početi i prvi sportski kamp. Što tu možemo očekivati?
- TK Međugorje sustavno radi na popularizaciji sporta i projektima koji će omogućiti mladima napredak u svoje razvoju. Osim naših standardnih, višegodišnjih projekata, ove godine odlučili smo se za organizaciju međunarodnog ljetnog kampa u kojemu su zastupljena četiri sporta. Kamp će trajati 10 dana i na njemu će djeca u cjelodnevnom programu imati priliku vidjeti kako izgleda jedan dan u životu profesionalnog sportaša i cijeli taj proces iskoristiti kako bi napredovala i podigla razinu igre. Uz to, svi sudionici kampa uživat će u čarima Sport centra Međugorje, posjetiti Herceg etno selo, vodopade Kravica, kanu safari na rijeci Trebižat i druge znamenitosti našega kraja. Ovaj kamp međunarodnog je karaktera i imamo već najava da će doći ljudi iz nekoliko europskih zemalja. Iako je situacija s koronavirusom nepredvidljiva, nadam se kako ćemo uspjeti realizirati ovaj projekt i ugostiti brojne mlade sportaše iz cijele Europe.
Koje biste projekte još istaknuli u ovoj godini?
- Nakon sportskog kampa, naš program rada nastavlja se jako zanimljivim projektom koji je također međunarodnog karaktera. Riječ je o dvomjesečnoj manifestaciji “Dani tenisa” koja je prvi put održana prošle godine i sastojala se od nekoliko zasebnih turnira. Posebno bih naglasio sve veće zanimanje naših tenisačica za ovaj sport, kao i projekt “Festivali tenisa”.
Mogu li dvojica najvećih izdanaka međugorske škole donijeti klubu i olimpijsku medalju?
- Ivan i Marin sanjaju tu medalju i bilo bi jako lijepo da svoje karijere okrune medaljom s Olimpijskih igara. Znamo koliko su godinama sudjelovali u kreiranju najvećih uspjeha hrvatskoga tenisa i uvjeren sam kako će nagrada za sve to doći na Igrama u Tokiju.•
