Na temu sadnje, uzgoja i obrade lješnjaka u protekle dvije godine u Livnu je održano nekoliko predavanja, a ogledno imanje na kojemu se praktično pokazivala pravilna rezidba voćke bilo je ono u vlasništvu Vlade Matića u obližnjim Grborezima. Plantažu je, ponukan primjerima iz Teslića i susjedne Hrvatske, zasadio prije četiri godine i nekoliko mjeseci, a ove godine očekuje prvi ozbiljniji urod.
Niču plantaže
Kako je potražnja za lješnjacima u svjetskim razmjerima veoma velika, prvenstveno zbog konditorske industrije, ali i potrošnje u svježem stanju, sve više poljoprivrednika okreće se plantažnom uzgoju te voćke, a u Livnu je, među prvim plantažerima bila obitelj Matić.
- Najveći moj izazov ove sadnje je bilo da uzorak ovakve plantaže bude u Livnu, iz razloga što sam ja ovo morao vidjet u Tesliću, a sad svi Livnjaci koji su zainteresirani to mogu vidjeti u Livnu i neće sigurno pogriješiti.
Ne mora to biti svakome glavno zanimanje, ovo je možda najbolja opcija da to bude dodatno zanimanje, govori nam Vlado Matić kojemu su brojke glavno zanimanje. A kako s njim druguje cijeli radni vijek, iskustvo mu kaže da je riječ o ekonomski isplativoj proizvodnji.
- Očekujem na pola hektara tonu jezgre, pa izračunajte sami. Prije par dana bio sam u jednom tržnom centru, 100 grama je 4,2 KM. Ja znam što je maloprodaja, a znam i što je veleprodaja. Uglavnom, u toj cijeni se mogu naći svi, i proizvođači i trgovci, zaključuje naš sugovornik te dodaje kako je njegov otac na istoj površini od žitarica na godišnjoj razini dobivao manje od 1000 konvertibilnih maraka.
Livanjsko ‘smilje’
Stoga svima koji su otišli u Njemačku, a imaju mlade roditelje, savjetuje da roditelji zasade plantaže, a oni to financiraju. Među takvima je njegov rođak Tomislav koji je u jesen prošle godine zasadio skoro 2,5 hektara i ovu godinu je, kako reče, u iščekivanju i brizi hoće li se sve primiti, nada se da će sve biti uredu.
U Njemačku je sa suprugom otišao 2006. godine, kad su djeca pošla u školu, supruga se vratila s njima jer im Njemačka nije trajno odredište, a ove godine se i sam planira vratiti, kaže Vlado Matić te dodaje:
- Ja savjetujem svakome da proba. Čisto da proba, da se ne vodi samo tom financijskom računicom, nego, evo što Vlado kaže, treba nešto i stvoriti da ljudi vide, da postoji nešto, da se može nešto, ne samo ‘kukati jer od kukanja nema ništa’.
Plantaže na kojima smo bili podignute su na nekadašnjim oranicama, a uz njihove je i plantaža još jednog člana iz šire obitelji Matić.
Vlado nam je kazao kako je i njegov sin zainteresiran za sadnju lijeske na njihovoj parceli u Guberu (Livanjsko polje). Raspolažu sa 6 hektara i kaže da je baš žele zasaditi ovom voćkom kako bi bila reprezentativna za BiH, a ne samo za Livno. Nastavi li se tako, lijeska bi za Livno uskoro mogla biti isto što i smilje za Hercegovinu.
