Na području gornjih Radišića (zaseok Marići) kod Ljubuškog, otkrivena je protopovijesna nekropola na mikrolokaciji Grebine, podno dva gradinska lokaliteta Sitomir i Obale.
"O arheološkom potencijalu ovog lokaliteta svjedoče preliminarna istraživanja 2015. godine koja ukazuju na egzistiranje bogate lokalne ilirske zajednice sa snažnim utjecajem helenističkih tekovina, kao i znanstveni izvori temeljeni na terenskom pregledu", istaknuo je ministar arheologije Mirko Rašić koji je zajedno s Tinom Tomasom vodio arheološka istraživanja na tom lokalitetu.
Istraživanje je započelo u lipnju ove godine, a predstavlja značajan doprinos boljem poznavanju materijalne i duhovne kulture lokalnih ilirskih zajednica.
Tijekom istraživačke kampanje, koju financira Federalno ministarstvo kulture i športa, u suradnji s Općinom Ljubuški, otkriveno je novih sedam grobnih cjelina s nizom tipoloških varijacija.
"Prostor grobnih cjelina omeđen je jednim ili više redova grubo priklesanih blokova vapnenca, koji u tlocrtnom smislu imaju neujednačene oblike (nepravilni, kvadratni, pravokutni, okrugli) i raspored. Kao pravilo javljaju se inhumacijski ukopi, no postoje i značajne diferencijacije u načinu pokapanja. U tom kontekstu, valja izdvojiti grobnicu '7' koja je prema svojim gabaritima uistinu monumentalna, promjera 13 metara, a u njenom središtu sačuvani su 'in situ' kosturi s grobnim nalazima", objašnjava arheolog Rašić.
Potpuno novu dimenziju tom lokalitetu donose dvije cjeline, objekt "3" kojem se preliminarno može pripisati kultni karakter s obzirom na položaj i kontekst, te grob "5", kao do sada najstariji grob nekropole Mrljanovac (polovica 5. stoljeća).
U objektu '3' otkriven je pravokutno ukopan živac (70 centimetara u odnosu na današnju hodnu površinu) omeđen grubo priklesanim amorfnim blokovima, s dvije simetrično ukopane kružne jame. U zapuni objekta pronađeni su desetci ulomaka keramičkog posuđa tipa gnathia (3. stoljeće prije Krista) i cjeloviti ungentariji, tj. keramičke bočice za čuvanje tekućih i viskoznih tvari, dok je u zapuni jama pronađen po jedan željezni nož.
Grob '5' bio je omeđen amorfnim kamenjem u elipsoidnoj tlocrtnoj formi, a sami kostur položen na zdravicu. Uz kostur pronađeni su brojni fragmenti prapovijesne i nekoliko ulomaka importne keramike, te fibula i dijelovi nošnje iz 6. ili 5. stoljeća prije Krista, kameni pršljenovi i dr.
"Nakon radiokarbonske analize (14C), ovaj grob možemo datirati u polovicu 5. stoljeća prije Krista, čime on predstavlja jedne od najranije tragova kulturnih i trgovačkih veza između ilirskog i grčkog stanovništva na prostoru današnje BiH", istaknuo je Rašić.
U prilog gospodarskoj moći, vojnoj snazi a time jasno političkoj samostalnosti te ilirske zajednice, dodao je arheolog Rašić, svjedoče desetci ulomaka skupocjenih keramičkih posuda južnoitalske produkcije, oružje, novac grčkih kolonija Apolonije i Dirahija (3.-1. stoljeće prije Krista), bogati zlatni, srebreni, koštani i jantarni nakit.
"Nakon navedenih istraživanja možemo istaknuti kako je riječ o gotovo najcjelovitije istraženoj nekropoli helenističkog tipa na Jadranu. Zaključci i znanstvena analiza pokretnog i nepokretnog arheološkog materijala bit će značajan amplifikator proučavanju ovog razdoblja na istočnoj obali Jadrana", ocijenio je arheolog Mirko Rašić.
