Blagdan Svih svetih nije prigoda samo za odlazak na groblja preminulih dragih i bliskih osoba, nego i prilika za molitvu za njihove duše. Među kojima je, zacijelo, najsnažnija ona za potpuni oprost. Naime, u razdoblju od 1. do 8. studenog Crkva daje mogućnost potpunog oprosta „koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu“.
Na pitanje što je to, zapravo, oprost vlč. mr. Tomislav Hačko na stranicama Zagrebačke nadbiskupije, piše kako papa Pavao VI. u apostolskom pismu „Sacrosancta Portiunculae ecclesia“ definira oprost „što ga Crkva dijeli pokornicima kao očitovanje divnoga općinstva svetih koje, u jedinstvenu vezu Kristove ljubavi, otajstveno povezuje Blaženu Djevicu Mariju i zajednicu vjernika, bilo onu slavnu u nebu, ili onu koja živi u čistilištu, ili onu putujuću na zemlji. Naime, oprost koji se podjeljuje po Crkvi umanjuje ili potpuno briše kaznu koja čovjeku na neki način priječi postizanje intimnijega sjedinjenja s Bogom. Stoga raskajani vjernik nalazi djelotvornu pomoć u ovomu osobitu obliku ljubavi Crkve da bi mogao svući staroga čovjeka i obući novoga, 'koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja' (Kol 3, 10)“.
U istom Apostolskom pismu Papa nastavlja: „Crkva izlazi ususret vjernicima koji se u duhu pokore trude postići takvu 'nutarnju preobrazbu' samim tim što nakon grijeha žele ponovno postići onu svetost kojom su se prvi put u Kristu zaodjenuli na krštenju. Podjeljujući oproste Crkva pozdravlja i gotovo majčinskim zagrljajem prihvaća svoju slabu i nejaku djecu. Oprost, dakle, nije nekakav prečac koji nam omogućuje da izbjegnemo nužnu pokoru za grijehe; ona je više čvrsti oslonac što ga pojedini vjernici, potpuno svjesni vlastite slabosti pa prema tome ponizni, nalaze u mističnomu tijelu Kristovu koje se cijelo 'ljubavlju, primjerom i molitvom trudi oko njihova obraćenja' (Konstitucija Lumnen gentium, 11).“
Apostolska konstitucija „Indulgentiarum doctrina“ svetoga pape Pavla VI. u odredbama tumači, kaže vlč. Hačko da je „oprost otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, prikladno raspoložen i uz određene uvjete, postiže posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština“. Zatim, oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome oslobađa li djelomično ili potpuno od vremenite kazne koja se duguje za grijehe.
„I djelomične i potpune oproste uvijek se može namijeniti za pokojne kao molitvu. (…) Potpuni se oprost može dobiti samo jednom dnevno. (…) Djelomični se pak oprost može dobiti više puta dnevno, osim ako je izričito drugačije navedeno“, navodi konstitucija. „Indulgentiarum doctrina“, navodi vlč. Hačko, kako „pri podjeljivanju oprosta crkvenoj vlasti nije cilj samo pomoći vjernicima da podnesu kazne za grijeh, nego i potaknuti ih da vrše djela pobožnosti, pokore i ljubavi, posebno djela koja pridonose povećanju vjere i općemu dobru“. Govoreći o oprostima za pokojne, u istom broju Konstitucija naglašava da „ako pak vjernici oproste namjenjuju za pokojne, tada na uzvišen način njeguju ljubav i, uzdižući svoj duh k Bogu, mudrije uređuju zemaljske stvari.“
Koji su uvjeti za postizanje oprosta od 1. do 8. studenog?
„Potpuni oprost, koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu, podjeljuje se vjerniku koji od 1. do 8. studenog pobožno pohodi groblje i, makar i samo u duhu, moli za pokojne. Na dan kada se slavi spomen svih vjernika pokojnika (ili, uz dopuštenje ordinarija, prethodne ili sljedeće nedjelje, odnosno na svetkovinu Svih svetih) pobožno pohodi crkvu ili kapelu te tamo izmoli Oče naš i Vjerovanje. Djelomični oprost, koji se može namijeniti jedino za duše u čistilištu, podjeljuje se vjerniku koji: pobožno pohodi groblje i, makar i samo u duhu, moli za pokojne te pobožno izmoli Jutarnju ili Večernju oficija za pokojne ili zaziv Pokoj vječni“, tumači vlč. mr. Tomislav Hačko.
