U posljednje vrijeme, na pojedinim proizvodima u Bosni i Hercegovini počele su se pojavljivati oznake "Bez GMO", što potrošače dovodi do pitanja sadrže li oni koji nisu označeni takvom oznakom, genetski modificirane organizme.
Kako se navodi u Informaciji za potrošače o hrani bez GMO u BiH, koju je izdala Agencija za sigurnost hrane BiH, EU regulative, a isto tako i zakonska regulativa u našoj državi obvezno propisuje označavanje genetski modificirane hrane i hrane za životinje, piše Faktor.
Međutim, proizvodi životinjskog porijekla kao mlijeko, jaja i meso su isključeni iz označavanja, iako su životinje hranjene s genetski modificiranom hranom. Kako je objašnjeno, to je važna informacija koja nedostaje potrošačima.
- Znate li da gotovo svakog dana konzumirate proizvode koji sadrže GMO, a niste toga svjesni – navodi se, između ostalog u Informaciji.
U Bosni i Hercegovini Zakonom o genetski modificiranim organizmima propisuju se postupak i uvjeti za ograničenu uporabu, prekogranični prijenos, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište genetski modificiranih organizama i proizvoda koji se sastoje, sadrže ili potječu od genetski modificiranih organizama.
Cilj ovoga Zakona je osiguranje visoke razine zaštite života i zdravlja ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača, s obzirom na GMO-e i proizvode od GMO-a, kao i žive modificirane organizme, uz istovremeno djelotvorno funkcioniranje tržišta BiH.
- Agencija za sigurnost hrane BiH je, nakon dostavljanja zahtjeva i popratne dokumentacije u skladu s Pravilnikom o uvjetima i postupku izdavanja odobrenja za stavljanje genetski modificirane hrane i hrane za životinje prvi put na tržište BiH i zahtjevima koji se odnose na njihovu sljedivost i označavanje, te pozitivnog mišljenja Vijeća za GMO, do sada izdala 36 rješenja kojima se odobrava stavljanje na tržište BiH genetski modificirane soje MON-Ø4Ø32-6, koja će se koristiti isključivo kao hrana za životinje. Sva dosad izdana rješenja odnose se na istu modifikaciju – objasnio je za Faktor Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane BiH.
Kako dodaje Hajrić, subjekt u poslovanju s hranom kojem je odobreno stavljanje na tržište BiH genetski modificirane soje MON-Ø4Ø32-6, koja će se koristiti isključivo kao hrana za životinje, dužan je osigurati da: označi na zapakiranom proizvodu piše: "Ovaj proizvod sadrži genetski modificiranu soju (MON-Ø4Ø32-6)" te da se na nezapakirani proizvod ponuđen krajnjem potrošaču stavi oznaka: "Ovaj proizvod sadrži genetski modificiranu soju (MON-Ø4Ø32-6)" na proizvod ili neposredno uz proizvod, kao i na prateću dokumentaciju (fakturu).
- Za službene kontrole koje uključuju pravilno označavanje navedenih proizvoda, kao i za uzorkovanje i sljedivost proizvoda, u bilo kojoj fazi proizvodnje, obrade, skladištenja, distribucije i uvoza proizvoda koji sadrže ili mogu sadržavati GMO, nadležni su inspekcijski organi BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH - kaže Hajrić.
Govoreći o ovoj temi, Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošaca Klub potrošača Tuzlanske županije, kaže kako je upravo to udruženje u BiH provodilo anketu o informiranosti potrošača o GMO, a u okviru jednog međunarodnog istraživanja. Na osnovu tih podataka (koji su navedeni u grafici iznad), Bulić kaže kako bi veliki broj potrošača želio da na svakom pakiranju mlijeka, mesa, jaja i mesa bude naznačeno jesu li životinje hranjene hranom koja sadrži GMO.
- Ako obveza da bude označena genetski modificirana hrana za životninje, onda bi to trebali provesti do kraja, i na označiti npr, na mlijeku da je krava koja ga je dala hranjenja genetski modificiranom sojom - kaže Bulić.
To nažalost, kako kaže, sada nije slučaj, i sustav označavanja ide "obrnutim" redoslijedom, pa umjesto toga proizvođači koji ne koriste GMO stavljaju oznake, a da bi to dokazali, moraju provesti komplicirane procedure dokazivanja. To, kako kaže, košta, a u konačnici i poskupljuje proizvod.
Boji se i kako su neke oznake "Bez GMO" stavljene na određene proizvode samo u promotivne svrhe jer kako kaže, na nekim koje je provjeravala, ne postoji dokaz da je neka institucija to i dokazala, nego potrošači trebaju vjerovati proizvođaču da je to zaista tako samo na osnovu znaka na ambalaži.
