BiH će sutra biti domaćin velike donatorske konferencije na kojoj se očekuje prikupljanje više od pola milijarde eura za rješavanje stambenog pitanja izbjeglica i raseljenih osoba u zemljama regije. Domaćin skupa je ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Damir Ljubić, koji vjeruje kako konferencija može biti pokretač konačnog rješavanja izbjegličkih problema u BiH i susjednim zemljama.
•Kakve rezultate očekujete od predstojeće donatorske konferencije i koliko je uopće realno očekivati da se za rješavanje izbjegličkog problema u regiji osigura 500 milijuna eura?
-Mi smo optimisti i vjerujemo u uspjeh predstojeće donatorske konferencije, te osiguranje predviđenog iznosa od 500 milijuna eura. Ova konferencija je pripremana u potpunoj koordinaciji između BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, zemalja na koje se odnosi ovaj regionalni stambeni program. Također, veliku potporu od samog početka imamo od međunarodnih partnera i to Europske komisije, Vlade Sjedinjenih Američkih Država, UNHCR-a, OESS-a, kao i drugih prijateljskih država koju su nam iskazali tijekom pripreme ove donatorske konferencije. Ta podrška bit će iskazana i na samoj donatorskoj konferenciji kroz nazočnost izaslanstava na visokoj razini predstavnika međunarodne zajednice. Prema trenutačnim najavama, oko 35 zemalja potencijalnih donatora bit će nazočno na donatorskoj konferenciji. Koristim ovu prigodu da se zahvalim svima koji su dali doprinos u organizaciji ove donatorske konferencije, te njenim sudionicima kao domaćini iskažemo toplu dobrodošlicu.
•U BiH ima nezadovoljstva zbog iznosa i postotka novca koji bi iz regionalnog donatorskog paketa trebao biti usmjeren u rješavanje izbjegličkih problema u BiH. Zašto je za BiH planirano manje sredstava nego za Srbiju?
-Moram istaknuti da ovaj regionalni plan povratka rješava pitanje izbjeglica u regiji iz perioda 1991.-1995. godina između četiri zemlje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a ne i interno raseljenih osoba. Bez obzira na različite interpretacije ciljeva i pozicija pojedinih partnerskih zemalja u ovom projektu, Bosna i Hercegovina je u program uključila sve izbjegle osobe koje se nalaze u Hrvatskoj i Srbiji, a koje su iskazale interes za povratak u BiH, ali i oko 3000 obitelji koje nisu iz izravnih programskih ciljeva, a to su raseljene osobe u BiH, čime je samo za BiH napravljen ustupak. Znači, radi se o regionalnom projektu rješavanja pitanja izbjeglica između četiri zemlje i samo iz perioda 1991. – 1995.godina, te nije riječ o donatorskoj konferenciji samo za BiH. Zemlje partneri su skupa s institucijama međunarodne zajednice identificirali korisnike koji mogu udovoljiti ovim kriterijima, te su u suradnji s ekspertnim timovima Razvojne banke Vijeća Europe, utvrdili iznose za svaku zemlju zasebno. BiH je također, zbog svojih specifičnih potreba na rješavanju raseljenih osoba unutar zemlje, izborila mogućnost da na donatorskoj konferenciji, posebno predstavi svoje preostale potrebe za rješavanje pitanja iz Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII. Vjerujemo da ćemo i na taj način bilateralno zainteresirati donatore i dobiti podršku u započetim aktivnostima na provedbi Revidirane strategije.
•Gdje očekujete najveće probleme kada je u pitanju provedba Revidirane strategije za provedbu Aneksa 7 Daytonskog sporazuma?
-Revidiranu strategiju za provedbu Aneksa VII usvojilo je Vijeće ministara BiH i Parlamentarna skupština BiH 2010. godine, a rađena je u uskoj suradnji s entitetskim ministarstvima i institucijama međunarodne zajednice i nevladinog sektora. Glavni cilj ove strategije je osigurati trajna i održiva rješenja za sve izbjegle i raseljene osobe sukladno njihovim pravima iz Aneksa VII Daytonskog sporazuma. Za ostvarenje Revidirane strategije potrebno je osigurati oko 200 milijuna KM na godišnjoj razini u periodu implementiranja od četiri godine. Budući da se radi o značajnim financijskim sredstvima njihovo pribavljanje predstavlja osnovni problem. Kako bi se osigurala potrebna financijska sredstva Parlamentarna skupština BiH je donijela zaključak da se BiH treba zadužiti u visini od oko 400 milijuna KM za konačno rješavanje pitanja izbjeglih i raseljenih osoba. Veoma smo uporni u iznalasku financijskih sredstava za realiziranje Revidirane strategije i ovog zaključka Parlamenta BiH. Financijska sredstva koja očekujemo od predstojeće donatorske konferencije, kredita Razvojne banke Vijeća Europe, OPEC fonda za razvoj i Saudijskog razvojnog fonda, skupa sa proračunima na različitim razinama vlasti u BiH, doprinijet će realizaciji Strategije.
•Unija za održivi povratak BiH javno je prosvjedovala zbog, kako ističu, nedovoljnog iznosa za povratak u predloženom proračunu. Koliko bi novca trebalo u ovoj godini iz državne blagajne izdvojiti za povratak i je li to dovoljno?
-Ne samo Unija za održivi povratak, nego i brojne druge udruge i nevladine organizacije daju nam potporu u našim upornim nastojanjima da se mora osigurati puno više sredstava za potrebe povratka u BiH, jer s ovako simboličnim izdvajanjima, kako se namjerava raditi u ovoj godini, nije realno učinkovito i u zadanim rokovima realizirati ovaj posao. Podsjećam, ne radi se tu samo o obnovi stambenih jedinica, nego i o drugim vrlo složenim poslovima vezanim za trajna rješenja izbjeglih i raseljenih osoba, a to su obnova infrastrukture, razminiranje povratničkih lokacija, obnova zgrada, rješavanje pitanja zdravstva, školstva, socijalne skrbi, posebno pitanja zapošljavanja i druga pitanja. Na kraju, podsjećam i na činjenicu da trajna rješenja za izbjeglice podrazumijevaju i potporu u lokalnom integriranju velikog broja onih koji se ne žele vratiti svojim kućama i također, pronalazak rješenja za naknadu štete za imovinu koja se ne može vratiti raseljenim osobama i izbjeglicama. Sve je ovo dio Daytonskog sporazuma, pa tako i Revidirane strategije za provedbu Aneksa VII. Nadam se da svi podjednako osjećamo odgovornost i spremnost kako bi se ostvarila prava prognanih i izbjeglih osoba.
•Kako cijenite želju Hrvata za povratkom i u kojoj mjeri će biti udovoljeno potrebama i željama ovog dijela izbjegličke populacije?
-Veoma su tendenciozne i zlonamjerne određene izjave koje se povremeno mogu čuti u medijima i skupovima, kada se govori o interesu Hrvata za njihov povratak u Bosnu i Heregovinu. Veliki broj obitelji izbjeglih Hrvata žele se i dalje vratiti u BiH i upravo je to jedna od ciljnih skupina unutar Regionalnog programa i Donatorske konferencije. Vjerujem da će održavanje ove konferencije dati dodatni zamah i stvoriti još bolji ambijent za povratak. Ono na čemu ću inzistirati jeste poštivanje slobodno izražene volje svakog pojedinca,i jednakost u ostvarivanju prava iz Aneksa VII Daytonskog sporazuma.
