Godine i godine su Nina i Tomo Miličević, majka i otac trinaestogodišnje Nike Miličević, potrošili obilazeći brojne urede uvjeravajući golemu i za ljudsku patnju nesenzibiliziranu birokraciju da njima i njihovoj maloljetnoj kćeri oboljeloj od najtežeg oblika cerebralne paralize treba pomoć. Nisu Nina i Tomo, ratni vojni invalid, tražili kruh, lijekove ili novčanu pomoć. Pokušavali su srušiti sve barijere, kako bi za svoju nepokretnu kćer, koju su godinama na rukama nosili od stana do škole za djecu s posebnim potrebama, pronašli nekoga da im pomogne pri kupovini skupog vozila namijenjenog teškim invalidima. I upravo kad su pomisli da surova stvarnost nije naklonjena njihovoj oboljeloj Niki, grčka Božica pobjede Nika “smilovala” se njihovim višegodišnjim zahtjevima i upućenim zamolbama.
Voditelj Odjela za iseljeništvo Hrvatskog narodnog sabora u BiH i Odbora za vanjsku politiku HDZ-a BiH Niko Marušić sa zahtjevom roditelja obratio se hrvatskoj iseljeničkoj zajednici u Europi i svijetu. U roku od nekoliko dana dirnut sudbinom maloljetne i teško oboljele Nike Miličević Odjelu s konkretnim prijedlogom za pomoć obratio se Vlado Vukoja, hrvatski poduzetnik iz Švicarske. Iz Küsnachtu pokraj Züricha, gdje se nalazi sjedište tvrtke koju je Vlado Vukoja osnovao prije gotovo tri desetljeća i koja godišnje ostvaruje gotovo 50 mil. eura prometa, stigao je “ultimatum” da u kupovini posebnog vozila nitko ne sudjeluje osim donatora Vukoje.
“U vrlo kratkom razdoblju pronađena je tvrtka koja je zastupnik njemačkog proizvođača za Hrvatsku te je odabran najkvalitetniji proizvod, a Vukoja je izvršio uplatu i poslao račun na adresu HDZ-a BiH da bi se pomagalo moglo preuzeti kada stigne iz Njemačke”, kazuje nam Niko Marušić. Uz pomoć takvog specijalnog vozila maloj Niki nakon toliko godina bit će omogućen pristup stanu na drugom katu stambene zgrade u mostarskom naselju Dum u kojem živi s roditeljima. Dizalo, pričaju roditelji oduševljeni vrijednom donacijom, nije zbog dimenzija zgrade bilo moguće ugraditi. I u Osnovnoj školi za djecu s posebnim potrebama koju Nika pohađa, također, ne postoji dizalo tako da je za njezino kretanje i boravak uz obična invalidska kolica bila potrebna pomoć roditelja. S godinama Nikinom visinom i ukočenošću takvo kretanje djeteta roditeljima je bilo sve teže organizirati. Njezinu zdravlju nisu pomogle ni silne terapije i fizijatrijski tretmani koji su plaćani tatinom skromnom mirovinom jer njezina mama zbog bolesti kćeri ne može pronaći posao. Jučer je u ime donatora Vlade Vukoje predaju skupog robota gusjeničara, stroja koji omogućava Niki kretanje uz stube i nošenje kolica, u nazočnosti roditelja i polaznika u Udruzi “Vedri osmijeh” obavio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.
Lijepo je kad se čovjek obogati, a ne izgubi dušu. Ovo bi trebao biti primjer svima onima koji samo grabe, a ne vide oko sebe one koji nisu u životu imali možda sreću, možda priliku... Svaka čast gospodinu Vladi Vukoji. A lijepo je i od Vas da nam u svojim novinama napišete i nešto lijepo...