Zlatan Ibrahimović otišao je u mirovinu prije godinu dana što nam i dalje zvuči pomalo nevjerojatno jer mnogi su imali dojam da će igrati vječno. Švedski napadač hrvatskih korijena imao je impozantnu karijeru, ali i teške početke.
Kako mu i ime i prezime sugerira Ibrahimović je dijete imigranata. Otac mu je iz Bjeline, Šefik Ibrahimović dok mu je mama Jurka Gavrić Hrvatica rođena u mjestu Prkos blizu Škrabrnje.
Roditelji su se upoznali u Malomou gdje je Zlatan i rođen, a sebe je izjašnjava kao katolika. Razlog tomu je i bliži odnos s majkom nego s ocem koji je bio alkoholičar o čemu je Zlatan pisao u svojoj autobiografiji.
Jedan od najboljih
“Sâm sam se o sebi brinuo u djetinjstvu, oko mene nije bilo nikoga, apsolutno nikoga. No, i tata je uradio nevjerojatne stvari, također. Ali, nije bio kao ostali očevi. Nije gledao moje utakmice niti me ohrabrivao sa školom. On je imao svoje cuganje, i svoj rat, i svoju jugoslavensku glazbu” prisjetio se jedan od najboljih napadača svih vremena.
Ibrahimovićev prvi klub bio je Malmoe BI, a potom je prešao u Balkan, gdje ga je vodio trener iz BiH. Igranjem za njih Ibrahimović spoznaje razlike između švedskog i balkanskog mentaliteta. Opisao je razliku između dva mentaliteta: ” Švedski očevi govore: ‘Hajmo momci, dobro je’, a u Balkanu: J… ti mater u p…! Mislio sam: ‘Odlično, baš kao kod kuće. Ovdje mi je dobro!”
Život u imigrantskom nasilju bio je opasan pa je tako pričao da je krao bicikle kako bi preživio, a radio je to sve dok nije potpisao prvi ugovor s Malomom iako je jednom prilikom rekao da je krao kada je i imao što za jesti jer ga je vukao adrenalin. U Malmou je dominirao švedskom ligom i postao jedan od najtraženijih napadača Europe.
Bez dileme je najveći švedski nogometaš modernog nogometa, ali iako njihov rekordni strijelac nikad nije napravio ozbiljan rezultat. Ioči prijateljskog susreta s Vatrenima 2012. objasnio je zašto je odabrao Švedsku, a ne domovinu majke ili oca: “Rođen sam u Švedskoj, igram za Švedsku koja mi je sve dala u nogometnom smislu, a i udomila je moje roditelje…”
