Uloga Hrvatske u Bosni i Hercegovini i odnos prema susjednoj državi predmet su različitih ocjena, analiza i optužbi dulje od tri desetljeća. Moglo bi se reći, od osamostaljenja obiju zemalja. Taj odnos često se promatralo selektivno i tumačilo prilagođeno političkim i drugim potrebama promatrača.
Uglavnom su tvrdnje o “uplitanju Zagreba” dobivale na intenzitetu u razdobljima pojačanog pritiska na Hrvate u BiH. Danas je taj “problem” nekima i veći jer je međunarodna pozicija Hrvatske znatno bolja nego prije pa se institucionalno, kroz međunarodne forume i formate, Hrvatska uspješno bori za prava sunarodnjaka u BiH, ali i cijele BiH, kao susjedne i prijateljske države.
Bilateralne odnose prvenstveno se promatra kroz diplomaciju i ta vrsta predstavljanja često je simbolična, ali i suštinska slika odnosa jedne države prema drugoj. RH je diplomatski uvjerljivo najprisutnija država u BiH, što samo potvrđuje koliko je za službeni Zagreb značajna ta susjedna zemlja. Naravno, ključni razlog leži u činjenici da je hrvatski narod jedan od triju konstitutivnih naroda u BiH, ali tomu treba dodati i jake ekonomske, prometne, kulturne i povijesne veze, kao i podatak da dvije zemlje dijele više od tisuću kilometara dugu granicu.
Uz Veleposlanstvo i Konzularni odjel u Sarajevu, RH ima Generalni konzulat u Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli te konzulate u Livnu i Vitezu, a odnedavno i u Orašju. Treba istaknuti da, uz onaj u Sarajevu, i svi drugi generalni konzulati organiziraju konzularne dane u drugim gradovima i općinama, što je posebno važno za hrvatske državljane u BiH i njihove potrebe.
Ovakav diplomatski odnos RH prema BiH dobiva dodatno na težini ako se zna da čak tri četvrtine zemalja svijeta uopće nemaju rezidentna predstavništva u BiH. Hrvatska je dominantna čak i u odnosu na drugog velikog susjeda BiH. Srbija ima Veleposlanstvo u Sarajevu te generalne konzulate u Banjoj Luci i Mostaru. Upravo su Banja Luka i Mostar, naravno, uz Sarajevo, gradovi s najviše diplomatskih predstavništava u BiH. Tako i Turska ima generalne konzulate u Mostaru i Banjoj Luci. Registrirane urede veleposlanstava u Banjoj Luci imaju Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka.
Ipak, osim četrdesetak država, većina članica UN-a uopće nema stalnu diplomatsku prisutnost u BiH. Među njima i globalno značajne zemlje poput Indije ili Kanade. Čak ni sve europske zemlje nemaju veleposlanstva u BiH. Takav je slučaj s Finskom, Estonijom, Latvijom, Litvom, Maltom, Irskom, Islandom... BiH ima i veleposlanstvo u Jordanu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali te zemlje BiH pokrivaju nerezidentno. S druge strane, BiH nema veleposlanstvo u Brazilu iako je ta zemlja otvorila predstavništvo u Sarajevu.
BiH bi, inače, morala preispitati svoju diplomatsko-konzularnu mrežu jer je sadašnji raspored potpuno nelogičan. Tako na cijelom afričkom kontinentu BiH ima veleposlanstva samo u Egiptu i Libiji, dok u Središnjoj i Južnoj Americi nema ni jedno. Čak ni u svim zemljama članicama Europske unije BiH nije diplomatski prisutna iako je članstvo u Uniji ključni vanjskopolitički prioritet BiH. U čijem ostvarenju službeno Sarajevo najveću potporu ima upravo iz Zagreba.
Je li rješenje da BiH zamoli Hrvatsku da joj ona bude i službeni predstavnik u EU dok ne otvori svoje ambasade? Čiji bi ambasadori mogli biti oni s dvojnim državljanstvom (BiH i RH). Sigurno bi bile učinkovitije i autoritativnije od vlastite bh. diplomacije! Nije možda diplomatski, ali to bi ojačalo BiH i s EU-om, osobito s prvim susjedom. Zar i to nije smisao diplomacije?! •