Agresija na Ukrajinu, moguće prelijevanje krize i novo svjetsko svrstavanje pokazali su koliko je Bosna i Hercegovina izgubila unutarnjim sukobljavanjima i nastavkom vođenja ratova nakon rata propuštajući postati sigurna zona u okrilju Europske unije te potencijalno i NATO saveza. Uz Ukrajinu danas sigurnosna izvješća o potencijalno rizičnim zonama i mogućem prelijevanju krize uključuju Moldaviju, Gruziju i Bosnu i Hercegovinu. Dolazak dodatnih snaga EUFOR-a, iako je preventivno značajan i ohrabruje, s druge strane svjedoči kako se ova država i dalje promatra kao problem. To pak onda na najizravniji način utječe na živote ljudi, osjećaj nesigurnosti te potiče na nove egzoduse prije novih "razigravanja" velikih.
Dovoljno je jučer bilo poslušati izjave bošnjačkih i srpskih političara u čijim nastupima su dominirale riječi "agresija", "rat", "crni dan", "obrana od nove agresije", prijetnje svim i svačim da se izgubi bilo kakav osjećaj optimizma za budućnost. Istodobno, kod većine hrvatskih političara, poslovično nezainteresiranih, uglavnom prevladava šutnja. No, u ovome slučaju kada većina bošnjačkih i srpskih političara zapravo nema što pametno za reći, i šutnja je zlata vrijedna.
No, mora se priznati kako je hrvatska strana do sada najviše i najkonkretnije radila upravo na euroatlantskome putu zemlje. Bilo da je u pitanju podnošenje prijave za stjecanje statusa kandidata s Europskom unijom ili pak ispunjavanju ključnih kriterija kako bi zemlja bila bliže NATO-u. Zajedno s hrvatskim političarima iz BiH najglasniji zagovornik ulaska BiH u EU i Sjevernoatlantski savez bila je Republika Hrvatska. No, ta dva vanjskopolitička cilja ne smiju se, niti mogu iskoristiti odnosno zloporabiti kako bi se poništila ravnopravnost Hrvata u BiH što pokušava kao "uvjet" nametnuti dio bošnjačkih političara. Istodobno, najveći dio srpskih stranaka protivi se isključivo članstvu u NATO-u te su i u aktualnome ratu u Ukrajini proruski orijentirani.
Za budućnost Bosne i Hercegovine i njezinih naroda članstvo u dvije najveće gospodarske, sigurnosne i vojne asocijacije više ne može biti pitanje taktiziranja. To je pitanje najizravnije povezano s opstankom naroda i države. Hrvatima u tome smislu treba biti najviše stalo nastaviti forsirati put prema EU i NATO-u.