Kada sam prvi put stigao u Jajce, primijetio sam lijep vodopad nasred grada gdje rijeka Pliva vodopadom ulazi u rijeku Vrbas. Onda sam došao u Mostar i vidio Stari most preko koga ljudi prelaze s jedne strane Neretve na drugu. Ove rijeke se spominju u povijesnim knjigama. To znači da su ove rijeke još davno postojale dok sadašnji stanovnici BiH i čak čitav svijet nisu bili ni rođeni. Prije nas su postojale, a i dalje će biti tu kada nitko od nas ne bude među živima. Tko zna početke ove rijeke? Možda su prisutni bili čak i za vrijeme dinosaura. Ovo moje razmišljanje je samo kao podsjetnik nama svima da je velika greška kad pojedinac poistovjećuje osobni interes s interesom naroda ili države, jer država i narod će preživjeti svakog pojedinca bez obzira na položaj ili moć. Bilo je velikana u povijesno vremenu koji su u svojim vremenima djelovali kao svoja vrsta Boga na zemlji. Kao što su Džingis-kan, Aleksandar Veliki, Julije Cezar od Rimsog Carstva, kasnije Napoleon Bonaparta, a u novije vrijeme Hitler i Staljin od SSSR-a. Tu ću spomenuti Enver Hoxha od Albanije koji je u svojem vremenu potpuno zabranio Boga u svojoj zemlji. Nema ga pa ponovno cvjeta kršćanstvo u Albaniji.
Mogao bih kao simbol ovoga spomenuti Angkor Wat na Tajlandu. Izuzetno lijep hram urađen ljudskom rukom, ali nakon nestanka društva koji je hram podigao, priroda ga je uzela pod svoje i učinila da kao da nikad nije ni postojao. Smisao ovog svega jeste da nitko i ništa od čovjeka stvoreno nije vječno. Ni Sulejman Veličanstveni nije bio vječan. Njega je nadživjela njegova zemlja Turska i njegov narod, turski narod. Očito iz povijesti učimo da sila, vojna itd. osobito u 21. stoljeću, najmanje je učinkovito oružje u rješavanju razmirica. Kad je već tako, jedino što nam je ostalo je razgovor i dogovor. S fiksnim čvrstim stajalištima gotovo je nemoguće postići dogovor, vidjeli smo to u vrijeme kad se Jugoslavija raspadala. U ovim nesigurnim vremenima najviše pate narodi, obični ljudi, omladina osobito oni nezaposleni. Oni su nezadovoljni i gube strpljenje zbog toga što oni koji vode zemlju ne čine korake k poboljšanju njihovog ekonomskog stanja. Mi smo bili u strašnom ratu. Sada više ne ratujemo. Svi smo sretni što više nema rata jer je to najstrašnija stvar koja se može dogoditi u bilo kojoj zemlji. Zato mi je bilo izuzetno žao što su se narodi u Ukrajini odlučili za ratne opcije u Kijevu umjesto dijaloga. Nadam se da će zdrav razum prevagnuti.
Malo sada da pogledamo povijest i što se sada događa u našem susjedstvu i široj Europi. Povijesno, Englezi i Francuzi su ratovali 106 godina. Uzrok je bio želja za dominacijom teritorija koji sada pripada Francuskoj od strane Engleza. Sada više nema ratova. Zapravo, oni nas sada uče kako se mi ponašati jedni prema drugima. U većini Europskih zemalja nema samo jednog naroda. U svim postoji njih dva ili više. I ranije su oni ratovali, ali su naučili da je bolje bez rata. U Belgiji postoje dva glavna naroda, Flamanci 60 posto i Valonci koji govore francuski jezik. Postoji, ipak, treći i najmanji narod koji živi na dva odvojena područja, a koji govori njemački. Ovo njemačko govorno područje je jedno od tri federalne jedinice u Belgiji, a zove se Istočni kanton i broji 73.000 ljudi, manje od 1% populacije Belgije, ali ima svoj zasebni parlament u mjestu Eupen.
U Belgiji sada nema ratova, ali su i ranije, kao i mi, ratovali. Mogao bih napisati i o drugim zemljama, ali nije mi to cilj. Cilj mi je pokazati kako i u drugim zemljama živi više naroda, ali su svi jednakopravni. Mi sada imamo zlatnu šansu da više ne učimo na svojim greškama. Čitava Europa je otvorena knjiga mudrosti za nas ako hoćemo izbjeći dalje strave i užas. Ja vjerujem da ima i želje i nade za nas sve pa je potrebno samo malo poticaja i dobre volje. Učinimo to da naša djeca imaju donekle osiguranu budućnost. Tada ćemo ići u povijest kao ona generacija koja je konačno uspješno riješila Pandorinu kutiju problema na Balkanu, točnije u BiH. Tada će nas naša djeca i unuci slaviti kao herojsku generaciju. U protivnom, mi ćemo u njihovim očima ostati kao još jedna egocentrična generacija koja je nekada živjela i vladala ovom zemljom, kao i mnogi prije nas i ništa više.