Uh, kako se teško ispričati za pogrešku. Vidjelo se to na konferenciji za novinare Državnog zavoda za statistiku kada su nespretno, nezgrapno i posve nelogično odgovarali na pitanja o grešci prilikom popisa stanovništva po vjerskom opredjeljenju. Naime, nakon objave prvih službenih rezultata popisa, svima je bilo jasno da je lanjski obrazac za popis u tome dijelu bio nejasno (dakle, pogrešno) formuliran, pa su se ljudi trebali izjasniti prvo što su po vjeroispovijesti, a nakon toga kojoj vjerskoj zajednici pripadaju. Kažu iz DZS-a kako je bilo svakakvih odgovora, pa su neki u tu prvu rubriku upisivali da su Teletabisi, dijete svemira, djeca cvijeća, Pepeljuga, Sandokan itd., a u drugu kategoriju da pripadaju Katoličkoj crkvi te da oni nisu mogli mijenjati njihove odgovore.
Naravno da nisu mogli mijenjati njihove odgovore, niti bi to smjeli učiniti, no mogli su postaviti ispravno pitanje, kao što je bilo na prethodnim popisima, pa bi dobili i točan odgovor. Tada takvih kardinalnih grešaka nije bilo. Kardinalnih? Da upravo tako, jer je oko 160.000 katolika završilo među "ostalim kršćanima", a još oko 20.000 u dodatnoj rubrici "ostali". Svi su se pritom, dakako, izjasnili da su članovi Katoličke crkve.
Da to DZS-u nije jasno, moglo se vidjeti u njihovu odgovoru da netko može biti katolik, ali ne mora biti pripadnik Katoličke crkve. I ta logika držala bi vodu da se ne radi upravo o želji za ispravnim statističkim podacima. Katolik se postaje krštenjem, kao što krštenjem postaje kršćaninom svaki drugi kršćanin i pripadnik bilo koje druge kršćanske crkve. Koji se u svoju crkvu u životu može razočarati i istupiti iz nje, tj. ne osjećati se više njezinim pripadnikom, ali i dalje će ostati katolik, jer ne može izbrisati svoj sakrament krštenja. Teško je da bi se onda netko u popisu izjasnio da je "Teletabis", a istodobno pripadnik Katoličke crkve s kojom više nije u zajedništvu, zar ne?
Jučer je otvoreno trebalo kazati kako su ljudi bili zbunjeni ovako postavljenim pitanjima i da su navedeni na krivi zaključak. Pandemija je sigurno pridonijela tome, kao i činjenica da se su se ljudi prvi put samopopisivali. I to u visokom postotku od 44 posto. No, ni to nisu razlozi da se pogreška ne ispravi. Katoličkoj crkvi naprosto su pokradeni vjernici i podatak o broju katolika sljedećih 10 godina bit će lažan, a ne istinit.
Zbunjenosti je mogla pridonijeti i činjenica da se hrvatski biskupi uoči ovoga popisa nisu obratili vjernicima, kao što su to činili uoči prethodnih popisa, kada su poticali vjernike da očitovanjem vlastite vjere promiču vrijednosti i svoj identitet. Međutim, ovoga puta to je izostalo. Zašto, nitko ne zna. Baš kao što nitko ne zna zašto se službena Crkva još nije oglasila oko ovih očigledno krivih podataka kojima je upravo ona pogođena jer je u Hrvatskoj 83 posto katolika, a ne 78,97 posto kako će glasiti službeni podaci sljedećih deset godina. A za koje uskoro nitko neće pitati kojom su metodologijom nastali i jesu li lažni. O čemu najbolje svjedoče konkretni primjeri, poput Zmijavaca, koji će sljedećih deset godina biti selo sa statistički manjinskim katoličkim stanovništvom, a u stvarnosti sto posto katoličko.