Trebaju li nam tako spektakularna uhićenja

Duge cijevi, pancirke, maskirani policajci, i to oni odabrani i dobro uvježbani specijalci. Oni su toliko uvježbani da im “ni ptica” ne može pobjeći, a snažni da mogu svladati i one najsnažnije. Svaka čast, takvi i trebaju biti. Nisu tu samo dva-tri takva policajca, njih je na stotine. Oklopnjaci i pričuvne postrojbe spremni su se uključiti u ljuti boj, naravno, ako zatreba. Nedostaju još helikopteri i borbeni zrakoplovi, možda su i oni pripravni, ako ima još ijedan ispravan. Reklo bi se da se “love” osobe naoružane do zuba i spremne pobiti sve koji se nađu pred njima. Ili možda okorjele kriminalce, nekog serijskog ubojicu, ili, još pak, neku zločinačku organizaciju?

Scene su to, koje su ovih dana “zabavljale” bh. javnost, a priređene su kako bi uhvatile nekoliko osoba, nepoznatih, barem kada je u pitanju agresivnost. Uhićeni su ministri i neki njihovi suradnici, a oni, valjda, ne smiju ni biti agresivni, ali ni kriminalci. Njih smo birali i oni su najbolji što imamo.

Ima li zaista potrebe za takvim javnim spektaklom?

Dok policija “trenira strogoću”, skupina zbog koje su dignute tolike snage i tolika oprema, bez ikakva otpora pruža ruke kako bi im na njih stavili lisičine. Nitko se ne protivi, ni verbalno, a kamoli da napada, bilo one u kravatama ili one u kapuljačama u policijskoj odori i dobro naoružane.

Lani su na takav način uhitili predsjednika Federacije BiH i još neke njegove suradnike. Opet je bilo zveckanja oružjem. Lanci na rukama i spektakularno privođenje. Sve to prate i kamere, vrebajući kut kako bi se pokazao pothvat stoljeća, uhićenje kriminalaca, tako se barem stjecao dojam zbog dobro pripremljene i organizirane intervencije. Tu su i novinari tražeći detalje u njihovim nedjelima. Ponekad traže i njihove korijene takvog ponašanja zbog kojih su postali toliko opasni. Pa, pradjed im je nekada nosio duhan, i to kroz snijeg na Badnju večer, krijući se preko Čvrsnice. Uhićeni se trpaju u vozila i voze put zatvora, dobro, u istražne odjele. Neki su pognute glave s prebačenim košuljama preko ruku, kako bi sakrili lisičine. Stide se i sebe, a i svojih obitelji i poznanika. Drugi se opet smješkaju, podižući visoko ruke, čvrsto vezane lancima. Ako misle da su uvjerili radoznali svijet da im je svejedno, varaju se. Strah i zabrinutost im se vidi iz očiju.

Vratimo se sada na pancirke i cijevi s početka priče, točnije na one koji su priredili ovaj spektakl. Ne mislim ni braniti ni napadati one koji su optuženi za korupciju i kriminal. Također, vjerujem da za privođenje postoji valjan razlog. Pitam se zar su potrebni toliko ljudi i tolika oprema. Komu treba takav spektakl?

Pa to su sve osobe koje nikada i ničim nisu pokazale ratobornost. Nešto razmišljam, jesu li im mogli poslati poziv da dođu na saslušanje? Vjerujem da bi sami došli. Možda i ne bi? Ako slučajno ne dođu, poslati po njih policajca, možda i dvojicu. Ali tu nema spaktakla! No, trebalo je prirediti zabavu za bh. javnost. Treba opravdati zašto se iz dana u dan živi sve lošije. I pogled u sutra nije baš ružičast. Pa svi će se sjećati da se “lopovi” uhićuju. Vidjeli su to na televiziji, pročitali u novinama...

Sad opet gledam imena uhićenih. Hrvati. Točnije, najviše je njih, ili su barem na vrhu popisa. Jesu li zaista jedino oni kriminalci? Dolaze li kriminalci, prevaranti, lopovi samo iz tog naroda? Zar i druga dva naroda nemaju kriminalaca? Nema ih ni među ostalima?!

Je li ovaj spektakl trebao upravo pred izbore, drugo je pitanje. Mislim da kriminal treba i kriminalce treba uvijek tjerati, bez obzira na vrijeme. Da je bilo i mjesec dana prije ili poslije, netko bi našao razlog da je to trebalo odgoditi.

Na kraju, sudeći barem prema dosadašnjim sličnim slučajevima, bit će po onoj narodnoj “tresla se gora, rodio se miš”. Ako nije kriv optuženi, onda treba kazniti one koji su mu nanijeli bol i nepravdu.