Isus se vraća s Genezaretskog jezera u Kafaranum. Donijeli su pred njega bolesnika koji je ležao na nosiljci. Sinoptici - naziv za evanđeliste Mateja, Marka i Luku - donose ovaj događaj (Mt 9,1-8; Mk 2,3-12 i Lk 5, 17-26). Bolesnika su donijeli prijatelji, susjedi ili rodbina. Sigurno su ga nosila najmanje četvorica. Isus, kad je vidio vjeru tih koji su ga nosili, obrati se bolesniku. Reče mu:
“Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi!” (Mt 9,2) Uvijek se nađe netko tko će mrmljati, negodovati ili misliti zlobno. Čini se kako nakon svakog dobrog djela postoje osporavatelji. Evanđelist Matej kaže kako su u ovom slučaju to bili književnici. Govorili su tiho, u sebi, da ih nitko ne čuje: “Ovaj grdi Boga!” Isus ima moć znati što oni govore i misle u sebi. Obraća im se: “Zašto mislite zlo u svojim srcima? Pa što je lakše, reći: opraštaju ti se grijesi, ili reći: ustani i hodi?” (Mt 9,5) Isus im se predstavlja tko je. On je Sin Čovječji. Dobio je moć od svoga Oca da može opraštati grijehe ljudima. Ponovno se obraća bolesniku kojega je ozdravio. Uputio ga je njegovoj obitelji. Ozdravljeni ode svojoj kući u miru. Ljudi su gledali taj događaj. Prestrašili su se tim događajem. Divili su se koliku je moć Otac dao Sinu. Počeli su slaviti Boga.
Isus je ostavio moć praštanja grijeha svojoj Crkvi. U sakramentu svete ispovijedi opraštaju se grijesi vjernicima koji ih ispovijedaju i kaju se za njih. Fra Kamilo Milas bio je župnik u Blagaju.
Ljeti uvečer dolazio bi pred župni ured sjediti s njim jedan susjed musliman. Rado su zajedno sjedili i razgovarali o raznim životnim temama. Jedanput su razgovarali i o grijesima i praštanju grijeha. Taj musliman reče fra Kamilu: “Velečasni, lako je vama katolicima, u vas ima ispovijed u kojoj se ljudima praštaju grijesi! Volio bih kada bi i kod nas bilo nešto tako slično.”