Iza Bosne i Hercegovine mnogo je “ključnih” godina. Skoro svaka poslijeratna dočekivana je s velikim nadama i obećanjima. Nažalost, tek poneka će ostati upamćena, i to uglavnom po lošim stvarima koje su zemlju usmjerile u lošem pravcu, uvele u dugotrajne blokade, političke sukobe...
Nema nikakvog jamstva da će iduća godina biti išta bolja, ali postoje preduvjeti za to. Ne bi trebalo biti dvojbe oko toga da su za BiH euroatlantski put i unutarnja stabilnost glavni prioriteti. U ovoj godini dobili smo šansu ostvariti oba prioriteta. Predaja zahtjeva za članstvo u EU i dobivanje upitnika Europske komisije pokazuju da se BiH uozbiljila na europskom putu, ali i da je Bruxelles prepoznao taj potencijal za brži put BiH k članstvu u Uniji. Sada je na domaćim političkim snagama s jedne i institucijama vlasti na svim razinama s druge strane, da pruženu priliku iskoriste i omoguće dobivanje kandidacijskog statusa za članstvo BiH u EU. Zadatak nije lak, ali je vrlo realan i ostvariv. Naravno, izbjegnu li se političke blokade koje nas mogu vratiti čak i unatrag.
Ista opasnost nadvila se i nad drugi prioritet – unutarnju stabilnost. Dosadašnjim političkim razgovorima, usuglašenim Master planom, ali posebno obvezama koje proizlaze iz odluka Ustavnog suda, reforma izbornog zakonodavstva realnija je nego ikada do sada. Čak su i rješenja manje-više poznata i raspravljena. Samo je stvar političke volje hoće li se zatvoriti ovo pitanje koje presudno utječe na unutarnju stabilnost države. Posebno Federacije, gdje bi hrvatsko-bošnjačko partnerstvo u vlasti moglo iznjedriti značajan ekonomski napredak, ali samo pod uvjetom da se političke nesuglasice i mogući izborni inženjering ne ispriječe na tom putu. Tada bi 2017. godine doista bila ključna godina za BiH. U protivnom, imat ćemo još jednu u nizu godina koje su pojeli skakavci. •