Nakon sportske manifestacije „Prva dječja utrka“ i zabavnog programa, OO Mladeži HDZ-a BiH Busovača i udruga „Mladi zajedno“ organizirali su još jedan lijep događaj koji je uveličao proslavu 650. obljetnice prvog pisanog spomena Busovače. Naime, sinoć je upriličena kulturna manifestacija pod nazivom „Književna večer u povodu Dana općine Busovača“.
Prigodne izvedbe vokalnog sastava „Ivančice i prijatelji“ pod ravnanjem profesorice Magdalene Marić i recitacije pjesama poznatih pjesnika Maka Dizdara, Antuna Branka Šimića, Silvija Strahimira Kranjčevića, Alekse Šantića i busovačkih pjesnika Josipa Kurevije i Dragana Čobanovića uistinu su upotpunile proslavu Dana općine Busovača.
Uz klavirsku pratnju Antonija Vučića, prigodne pjesme recitirali su: Nera Akrap, Antonela Prusac, Katarina Livaja, Anja Katava, Irena Čavara, dok je Mateo Lekić izveo svoju autorsku pjesmu „Tears“.
Predsjednica OO Mladeži HDZ-a BiH Busovača Marija Ćosić istaknula je kako su OO Mladeži HDZ-a BiH Busovača i udruga „Mladi zajedno“ , uz ovu kulturnu manifestaciju na kojoj su posjetitelji mogli uživati u prigodnim recitacijama i izvedbama, na sam dan obilježavanja Dana općine Busovača, organizirali i Prvu dječju utrku za najmlađe.
Predsjednica udruge „Mladi zajedno“ Mariela Livaja istaknula je kako je udruga sudjelovala u organizaciji kulturno – sportskih manifestacija u povodu Dana općine Busovača kako bi svim stanovnicima općine uljepšali ovaj veliki jubilej.
Predsjednica OO HDZ-a BiH Busovača i ministrica financija u Vladi ŽSB Mirjana Plavčić čestitala je Dan općine Busovača svim žiteljima općine, te zahvalila OO Mladeži HDZ-a BiH Busovača i udruzi „Mladi zajedno“ na organizaciji kulturno - sportskih manifestacija u povodu Dana općine Busovača, unatoč političkim previranjima i davanju negativne note ovom svečanom danu.
Manifestacija „Književna večer u povodu Dana općine Busovača“ završila je stihovima slavnog Meše Selimovića koji u svakome bude osjećaj zajedništva i ljubavi prema rodnoj grudi:
„Bosna je moja velika ljubav i moja povremena bolna mržnja. Bezbroj puta sam pokušavao da pobjegnem od nje i uvijek ostajao, iako nije važno gdje čovjek fizički živi. Bosna je u meni kao krvotok. Nije to samo neobjašnjiva veza između nas i zavičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije, cjelokupnog životnog iskustva mog i tuđeg, dalekog, koje je postalo moje…“