Latinoamerikanci koji govore engleski ili su odrasli govoreći i španjolski i engleski brže i bolje se oporavljaju od moždanih udara od onih koji govore samo španjolski, pokazala je nova studija.
Nejasno je je li bolji oporavak rezultat promjena koje učenje jezika čini mozgu ili je riječ o nekim drugim razlikama u proučavanim uzorcima. Ipak, ova otkrića otvaraju mogućnost da je način na koji jezici oblikuju naš mozak mnogo važniji nego se smatra, piše stranica IFL Science.
Prije mjesec dana objavljeni su jaki dokazi utjecaja materinjih jezika na razvoj mozga. Usporedbom govornika čiji je materinji jezik njemački s onima koji govore arapski otkrivene su veće spone između dvije hemisfere kod govornika arapskog. Istovremeno, govornici njemačkog imaju razvijenije jezične veze u lijevoj hemisferi. Vjeruje se da su razlike rezultat kontrasta zahtijeva koje ta dva jezika predstavljaju mozgu.
Studija nije istraživala utječu li te razlike na kapacitete izvan onih koji su potrebni samo za jezik. Ipak, novi znanstveni rad navodi da bi posljedice mogle biti značajne, barem za one koji jednom u životu dožive moždani udar.
Jezik igra bitnu ulogu
Prethodne studije su pokazale da su posljedice moždanog udara gore za Amerikance meksičkog podrijetla nego za bijelce u SAD-u. Za to postoji mnogo mogućih objašnjenja, od genetskih faktora do diskriminacije u liječničkom pristupu. Dr. Lewid Morgenstern sa Sveučilišta u Michiganu želio je testirati mogućnost da jezik igra ulogu u procesu oporavka.
Morgenstern i njegovi kolege proučavali su oporavak 1,096 Amerikanaca meksičkog podrijetla u gradu Corpus Christi u saveznoj državi Teksas, eliminirajući druge potencijalne utjecaje. Svi sudionici studio testirani su tri mjeseca nakon moždanog udara, a autori su uspoređivali njihove rezultate u tri područja: neurološkom, gdje su proučavali snagu mišića, govor i koordinaciju, vještinama razmišljanja i prisjećanja i sposobnosti za obavljanje svakodnevnih zadataka. Testiranje su provodili certificirani znanstvenici koji od rođenja govore oba jezika.
“Naša studija otkrila je da Amerikanci meksičkog podrijetla koji govore samo španjolski imaju lošije neurološke posljedice tri mjeseca nakon moždanog udara od Amerikanaca meksičkog podrijetla koji govore samo engleski ili oba jezika,” rekao je Morgenstern. Nije bilo značajnih razlika u druga dva mjerenja, no neurološke razlike bile su značajne. Govornici španjolskog jezika u prosjeku su imali sedam bodova na skali od maksimalno 44, a govornici engleskog ili oba jezika oko četiri boda.
Iako je populacija odabrana za studiju relativno homogena, skupine nisu bile identične. Govornici isključivo španjolskog bili su stariji i manje obrazovani od govornika engleskog. S druge strane, rjeđe su pušili cigarete. Nakon što su autori modificirali rezultate uzevši u obzir te razlike, razlika u neurološkom oporavku smanjila se na 1.9 bodova, no i taj rezultat je značajan.
Što nije uzeto u obzir?
Autori studije naglašavaju da bi veća studija na boljem uzorku isključivo španjolskih govornika donijela bolje rezultate. Također, postoji mogućnost da postoje i neke razlike koje nisu uzete u obzir poput financijske situacije, što nije tema koja se može provjeriti u nasumičnim testiranjima.
“Proveli smo raniju studiju u istoj zajednici i otkrili da jezik koji ljudi govore nije povezan s kašnjenjima u odlasku u bolnicu nakon moždanih udara, što znači da nam je definitivno potrebno više informacija kako bismo shvatili što pridonosi razlici u oporavku u ove dvije skupine,” kaže Morgenstern.
Španjolski i engleski jezik međusobno su sličniji od njemačkog i arapskog – ako razlika zaista ima veze s promjenama u mozgu izazvanima jezikom, postoji potencijal za još veće varijacije u oporavku između izvornih govornika njemačkog i onih koji govore arapski.