Unatoč tome što Bosna i Hercegovina nema ni jedno pouzdano skladište za smještaj radioaktivnog materijala, svejedno se domaće vlasti protive izgradnji odlagališta nuklearnoga otpada u nekadašnjoj vojarni Čerkezovac nedaleko od granice s Republikom Hrvatskom, gdje bi doslovno mogla pohraniti sve svoje izvore radioaktivnog zračenja koji desetljećima štete životima građana, piše Večernji list BiH.
Jedino pričuvno mjesto u Federaciji BiH je u okviru kompleksa Federalne uprave policije, a njime upravlja Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH - Centar za zaštitu od zračenja. U Republici Srpskoj su za to do prije desetak godina služile prostorije bivšeg kalibracijskog laboratorija Čajavec kod Banje Luke. No, problem je što je federalno skladište neuvjetno i nesigurno te predstavlja prijetnju građanima Sarajeva i BiH.
Izabrana u Jugoslaviji
Treba reći kako je Trgovska gora u bivšoj Jugoslaviji bila odabrana kao najpovoljnija lokacija za radioaktivni otpad iz svih njezinih republika, kao i da projekt Trgovske gore postoji od prije više od 40 godina. Trenutačna je situacija u BiH takva da se Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini uopće ne provodi u praksi, a to znači sigurno skladištenje radioaktivnog otpada u BiH, uspostavu registra izvora ionizirajućeg zračenja te da se osigura odgovarajući zakonom propisani inspekcijski nadzor radioaktivnih lokacija i organizacija koje ga posjeduju u oblasti industrije, građevinarstva i zdravstva. Istodobno je Institut građevinarstva Hrvatske (IGH) na lokaciji Čerkezovac u Dvoru na Uni prethodno uradio stručna sondiranja strukture bunkera JNA, bušio zidove kako bi se utvrdila statika i integritet objekta te nisu utvrđeni nikakvi nedostaci za tu vrstu objekta prema zahtjevima i standardima Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), uzimajući u obzir i seizmičke parametre za najjače potrese koji, uostalom, i nisu mogući na ovoj lokaciji. Hrvatska je odgodila početak gradnje toga skladišta u koje bi se odlagao otpad iz Nuklearne elektrane Krško. Procjena je da će cijela investicija biti oko 220 milijuna eura s PDV-om, što uključuje predobradu radioaktivnog otpada, izgradnju centra, njegov rad u idućih 30-ak godina i naknadu lokalnoj zajednici, općini Dvor, od oko milijun eura godišnje.
Bolnice, gromobrani
Prema riječima upućenih, ta lokacija i građevina savršena je za sve vrste radioaktivnog zračenja s debelim betonskim zidovima od 2 metra i sarkofazima od olova u koje se pohranjuje radioaktivni otpad te su oni sigurni i od najjačih poznatih potresa i ne mogu se razoriti. Svako odlagalište nuklearnog otpada, uz to, odobrava IAEA iz Beča te poslije kontrolira i nadzire ovu vrstu objekta. Unatoč činjenici da nitko ne voli imati u svome "dvorištu" bilo kakvo odlagalište otpada, svejedno se unutar Bosne i Hercegovine vode posve nestručne rasprave s nepoznavanjem temeljnih stvari. Posebice o odredbama Espoo konvencije o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu koja se ne odnosi na ovu vrstu objekata. Espoo konvencija se, naime, primjenjuje na objekte koji mogu imati utjecaja na okoliš susjednih država, ali tu ne spadaju odlagališta radioaktivnog otpada. BiH istodobno i ne zna u koliko se građevina nalaze radioaktivni gromobrani, istrošeni izotopi kobalta, iridija s primjenom u industrijskoj radiografiji, nezaštićenim lokacija osiromašenog urana. Radioaktivni otpad iz industrije i medicinskih ustanova izvozi se izvan zemlje. U BiH, naime, postoji oko 800 zatvorenih radioaktivnih izvora te nekoliko tisuća zatvorenih radioaktivnih izvora kategorije 5, odnosno detektora dima i kalibracijskih izvora. Također, tu je oko 270 zatvorenih radioaktivnih izvora koji su instalirani u gromobranima diljem BiH, koje je potrebno demontirati i uskladištiti u cilju poboljšanja radijacijske sigurnosti. Nitko zapravo pouzdano ne zna što se radi s tim gromobranima, gdje se odlažu... Na sve to naširoko se upozorava u godišnjim izvješćima Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost (DARNS), no sustavnog rješenja odlagališta nema.