Čović nije kriv 
Zabrana OHR-a automatski se ukida

Vrhovni sud FBiH potvrdio je oslobađajuću presudu Draganu Čoviću i po automatizmu mu se ukida zabrana koju je visoki predstavnik Paddy Ashdown stavio 29. ožujka 2005., čime mu je bilo zabranjeno obavljanje dužnosti u izvršnoj vlasti. Vrhovni sud FBiH konačno je stavio točku na slučaj koji se vodio skoro desetljeće na sudovima u BiH, a u kojem je predsjednik HDZ-a BiH bio optužen za zloupotrebu položaja i ovlasti u vrijeme dok je bio federalni dopremijer i ministar financija.

Potpuno oslobođen

Ovom presudom Čović je potpuno oslobođen krivnje u tzv. slučaju “Lijanovići”. Skoro desetljeće progona predsjednika HDZ-a BiH bilo je politički montirano, za što je dokaz i ova konačna presuda najviše pravosudne institucije u FBiH. Cilj je bio političko diskreditiranje, rušenje i zabrana kandidiranja na određene dužnosti u vlasti. Oslobađajuću presudu za Čovića je donio Županijski sud u Sarajevu 7. svibnja 2012. i na nju su se žalili županijski tužitelj i zamjenik federalnog pravobranitelja. Tražili su, kako je objašnjeno u žalbama, da se slučaj vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i presuda ukine. Žalbe su odbijene. Kako se navodi u presudi, Vrhovni sud FBiH je utvrdio da je Županijski sud u Sarajevu pravilno utvrdio činjenično stanje kada je prošle godine Čovića oslobodio optužbi koje su mu se stavljale na teret. Tužiteljstvo je u žalbi tvrdilo da je Županijski sud u prvostupanjskoj oslobađajućoj presudi iz svibnja prošle godine “bitno povrijedio kazneni postupak” i “selektivno ocijenio dokaze”, ali je Vrhovni sud odbacio obje ove tvrdnje potvrđujući ispravnost prvostupanjske presude. A u toj presudi se jasno kaže da nije dokazana nakana optuženog Dragana Čovića da poduzeću “Lijanovići” d.o.o. i MI “Lijanovići” d.o.o Široki Brijeg pribavi korist u vidu neplaćanja posebnih pristojbi na strojno iskošteno meso peradi. Zapravo, Vrhovni sud u detaljnom obrazloženju potvrđuje sve zaključke iz prvostupanjske presude kao jedine moguće, a tvrdnje iz žalbe županijskog tužiteljstva, između ostalog, ocjenjuje kao paušalne i nekorektne. Što se tiče žalbe Federalnog pravobraniteljstva, ona je odbačena kao nepravodobna. Čović je prvo pred Sudom BiH bio optužen da je, dok je obnašao dužnost ministra financija 2000. godine, zloupotrijebio svoj položaj i prekoračio ovlasti, a sve kako mu se stavljalo na teret s ciljem pribavljanja oko 2 mil. KM kompanijama u vlasništvu obitelji “Lijanović“. U prizivnom postupku presuda je poništena, a predmet prebačen na Županijsko tužiteljstvo. Zbog ovog sudskog procesa Čović je trpio i još uvijek trpi i političke sankcije, jer je to bio “razlog” da bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown Čovića 2005. smijeni s pozicije hrvatskog člana Predsjedništva BiH i zabrani mu obavljanje bilo kakvih dužnosti u izvršnoj vlasti. Paddy Ashdown je u obrazloženju odluke rekao kako je optužnica protiv Dragana Čovića stvarala loš utjecaj na predstavljanje BiH. Ta zabrana više ne može biti na snazi ako se protumači odluka Paddyja Ashdowna.

Tumačenje odluke

U odluci od 29. ožujka 2005. kojom se smjenjuje Dragan Čović s položaja člana Predsjedništva jasno stoji: zabranjuje mu se obavljanje ministarske i druge dužnosti u izvršnoj vlasti, na svim razinama vlasti, ako ili sve dotle dok ga visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti za to ili dok se ne okonča sudski postupak, u ovisnosti o tome što se prije dogodi. Prema tumačenju Ashdownove odluke, jasno je da se nakon pravomoćne oslobađajuće presude Vrhovnog suda Čoviću skida zabrana o djelovanju u izvršnoj vlasti. Aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko prije nekoliko godina pak je rekao kako će ta odluka važiti sve dok se “ne promijene okolnosti“. Okolnosti su se sada promijenile, presuda je konačna. Ako je sudski postupak, a ne politika, i bio razlog za Čovićevo višegodišnje proganjanje, ovom presudom odluka o zabrani više ne postoji.