Da će Hutovo blato postati ornitološki rezervat u punom smislu te riječi, dalo se naslutiti 2019. godine, kada su prvi prstenovači koji su prstenovali ptice s oznakom BiH bili zatečeni otkrićem. Drugog dana rada kampa u mreži za hvatanje ptica završio je poljski trstenjak, latinski Acrocephalus agricola, ptičica iz porodice trstenjaka koja je nekim čudom s krajnjeg istoka Europe, tj. padina Urala, stigla do Hutova blata! Ovo je šesta godina kako se ptice prstenuju na Hutovu blatu, sličnih iznenađenja zasad nema, ali je zato prometno, ove sezone bit će čak četiri kampa za prstenovanje, piše Večernji list BiH.
- Dosad su organizirana tri kampa, bilo je i rijetkih vrsta ptica, ali ne baš senzacionalno kao trstenjak s Urala. U tri dosad održana kampa prstenovano je točno 2738 ptica s više od 40 vrsta. Početkom studenoga očekujemo još jednu skupinu prstenovača iz Mađarska. Oni prate jednu vrstu trstenjaka koju prstenuju u Mađarskoj sve do Afrike, jedna od postaja na tom putu je Hutovo blato. Premda vremenski uvjeti uvijek nisu bili povoljni, zadovoljni smo i brojem ptica i registriranih vrsta, još jednom se pokazalo da je Hutovo blato nezaobilazno što se tiče ptica koje se najviše prstenuju. To su grmuše i razni trstenjaci. Krajem kolovoza bili su prstenovači iz Češke, potom ekipa domaćih prstenovača s Nenadom Spremom iz Srbije... - kaže nam Josip Vekić, voditelj Službe zaštite PP Hutovo blato i koordinator projekata prstenovanja ptica.
Moglo bi se reći - mala gužva?
- Tako je, prstenovačka postaja je na Hutovu blatu, Spremo je samo angažiran, a ovi drugi dolaze volonterski. Koordinator je Ornitološka udruga "Naše ptice" iz Sarajeva koja prikuplja podatke i šalje ih Euringu, odnosno EU organizaciji za prstenovanje ptica, čiji je partner. Na osnovi tih podataka zna se gdje je koja vrsta ptica, kuda ide, procjenjuje se brojnost... Prikupljeni podaci koriste se i u znanstvene svrhe.
Dakle, sve ptice, bez obzira na to tko ih prstenovao na Hutovu blatu, dobiju prsten BiH?
- To je po zakonu i ne može se stranim prstenovima prstenovati na teritoriju BiH, pogotovo na Hutovu blatu. Nekada je to moglo, ali sada se prstenuju oznakama BiH, odnosno Udruge "Naše ptice", tako se i prepoznaju. Mi smo dakle, partneri Euringa. Prije su to u BiH radili prstenovači iz Hrvatske i Srbije, koje imaju tradiciju prstenovanja staru više od 100 godina i iskustvo, a mi to samostalno radimo tek pet-šest godina. Svi prstenovači iz raznih država moraju prstenovati domaćim prstenovima. Postoji i procedura. Da biste prstenovali, primjerice, na Hutovu blatu, morate najprije podnijeti zahtjev za dozvole koje izdaje nadležno ministarstvo zaštite okoliša i tek tada se može raditi. Mi smo trenutačno jedina postaja u BiH za prstenovanje ptica.
Očito malih ptica – trstenjaka i grmuša… Što je s velikima?
- Prstenuju se i one, neke grabljivice, sove, jastrebovi… Isti prstenovači mogu i to raditi, samo se moraju malo više potruditi, izići na jezera, postaviti visoke mreže ili naći pticu u stadiju čučavca nakon gniježđenja. Prije nego polete, prstenovači im stavljaju ornitološke prstenove. Ti prstenovi se stavljaju na nogu, oni za male ptice se samo sklope, zato ti ornitološki prstenovači imaju posebne dozvole, odnosno ispite za polaganje. Mi u BiH, koliko znam, imamo samo jednog čovjeka koji je ovlašten za prstenovanje ptica. Uopće nismo organizirali polaganje, tako da oni koji žele mogu polagati prstenovački ispit u Beogradu ili Zagrebu. Nadam da ćemo iduće godine uspjeti formirati povjerenstvo koje će odobriti još nekim domaćim prstenovačima polaganje. Trebaju za to posebni uvjeti, po europskim standardima.
Oni koji promatraju Hutovo blato vide samo orlove, pokojeg jastreba ili močvarice u preletu. Ostalo se krije po žbunju, čujemo samo njihov pjev. Može li se prstenovati ovaj jedinstveni par orla štekavca, jedan od tri-četiri u BiH?
- Malo je zahtjevnije, ali imamo mi prstenove i za velike ptice. Nadam se da će se ispuniti uvjeti i da ćemo se popeti na gnijezdo i prstenovati potomka. Želja nam je osigurati i GPS pa vidjeti kuda on luta u potrazi za partnerom, što traje po tri-četiri godine i onda se vrati u Neretvu. Ti GPS emiteri jako su skupi, ali smislit ćemo neki projekt ili naći neka sredstva kako bismo mladunca markirali i stavili mu emiter.
Inače, prstenovači su pravi ljubitelji prirode, nerijetko spavaju u šatorima, a za svoj rad ne traže ni ne dobivaju naknadu.