Ilija Krištić iz Boka, sela u općini Orašje vodećeg po povrtlarskim proizvodnjama, bavi se proizvodnjom omiljenih plodova ljeta, sočnih lubenica. Ima ih na površini od 15 duluma i još desetak duluma pod paprikom, uz ostale prateće proizvodnje svakoga seoskog domaćinstva. Iliji je to tradicijska proizvodnja kojom se bavi već tri desetljeća, piše Večernji list BiH.
Težačke ruke
Svakog dana od prijepodnevih sati na stalnoj lokaciji uz cestu koja vodi kroz Donju Mahalu prema Tolisi u svome traktoru nudi svježe posavske lubenice. Uvijek je vedar i nasmijan, kažu nam okupljeni kupci dok čekaju gotovo u redu svoju poslasticu dana. Njegova četveročlana obitelj živi od poljoprivrede. Ne žali se previše, skroman po prirodi, odgovora nam da će rado progovoriti kako živi od plaće koju zaradi radeći u “tvornici” pod otvorenim nebom. Pokazuje nam težačke ruke iz kojih se vide godine rada na plodnoj posavskoj ravnici koja zna obilato nagraditi one koji s ljubavlju ubiru njezine plodove, ali ponekada i razočarati kada donese previše topline kao posljedicu očito klimatskih promjena na koje ni Posavina nije imuna.
- Što kazati, volim ovu proizvodnju. Nitko nije mrzovoljan kada dođe kupiti lubenicu. U životu je važno biti zadovoljan, a ne samo nešto gunđati i biti mrzovoljan. Može se od ovoga živjeti, istina, ne nešto pretjerano bogato, ali neka sredina, to sigurno. Ove su godine lubenice rodile, ne mogu se žaliti na kvalitetu, ali nema ljudi iz inozemstva koji najviše kupuju pa se to osjeti - priznaje Ilija. - Proizvedem, ipak, više nego mogu prodati pa sam jedan dio morao ostavljati na njivi jer prispiju svježe, a moji kupci uvijek očekuju najbolje, što im i nudim - tvrdi Ilija.
Cijene su prilagođene džepu Posavljaka, svega 50 feninga po kilogramu, ali nerijetko stalnim kupcima i daruje po neki komad slasnih lubenica i dinja, pa mu vaga gotovo i ne treba, a kupci su više nego zadovoljni.
Vrana, koje su prije nekoliko godina gotovo prepolovile proizvodnju bočanskih lubenica, ove godine - nema. - Kao da i one znaju da je korona već napravila i bez njih dovoljno štete proizvođačima lubenica - domeće Ilija. Tri parcele koje, unatoč tomu što supruga Ružica i ja stalno radimo, a i susjedi nam ponekada pomažu, ipak ne uspijemo sve obraditi - kaže nam Ilija. Sin je zaposlen u jednoj tvrtki, ali stigne i pomoći obiteljski mali biznis, no kći je bolji život kao medicinska sestra ipak potražila u inozemstvu.
Središte svijeta je rodni kraj
- Život je takav, svatko neka sebi traži sreću. Ima nas kojima je Posavina središte svijeta i ne bismo ga mijenjali ni za što na svijetu, a opet ako mladi nemaju posao, neka sebi ispisuju svoj životni put - mudro zbori Ilija pokazujući nam i stručne agročasopise koje stigne pročitati dok iščekuje kupce. Večernji list mu je, kaže, obvezno dnevno štivo, a posebno voli tekstove o običnim ljudima i životnim sudbinama.•