Borba za raspodjelu plijena, odnosno ulazak, ostanak ili odlazak s vlasti u značajnoj bi mjeri mogla utjecati na izbor čelnoga čovjeka i vodstva unutar dviju najsnažnijih probošnjačkih političkih stranaka - SDP BiH i SDA, dok se znatnije promjene u vrhu najznačajnije hrvatske stranke HDZ BiH uopće ne očekuju, piše Večernji list BiH.
S obzirom na to da je na nedavnom zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora BiH izabran za predsjednika, očekuje se kako će Dragan Čović ostati voditi ovu stranku koja je na posljednjim izborima ponovno pobijedila među Hrvatima te se nametnula kao nezaobilazan čimbenik za vlast na državnoj i federalnoj razini te većini županija u kojima su Hrvati u većini. U nedavnom istupu Čović je nagovijestio kako će se, jednako kao i prilikom izbora dužnosnika u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, nastaviti s kadrovskim pomlađivanjem na saboru stranke koji je zakazan za početak svibnja. Kako se sada čini, jedino je Čovićeva uloga kao čelnog čovjeka neupitna.
Kriza leadershipa
Ali, svejedno je također u nedavnom istupu naveo kako očekuje da kandidat za čelnog čovjeka stranke dobije jednoglasnu potporu vodstva uoči izbornog kongresa HDZ-a BiH. Ostanak Čovića na čelu HDZ-a BiH očekivani je epilog i zbog toga što nije okončan proces ustavnih i izbornih promjena. Unutar stranačkih struktura postoji i velika kriza leadershipa s obzirom na autoritet koji s druge strane posjeduje Čović.
Neusporedivo težu situaciju ima donedavni partner u vlasti iz vodeće bošnjačke Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović. Iako je teško vjerovati da bi netko od vječitih nezadovoljnika, poput radikala Šemsudina Mehmedovića, mogao ugroziti sina prvog bošnjačkog predsjednika i nedvojbenog lidera Alije Izetbegovića, gubljenje poluga moći, odnosno pozicija za tisuće članova te stranke moglo bi stvoriti veliku količinu nezadovoljstva koja bi se onda prelila na stranačkome kongresu. SDA pokušava sve kako bi posredstvom brojnih kanala duboke države ostao u vlasti, a o čemu svjedoče potezi lomljenja izabranih zastupnika u nekoliko županija, ali i svakodnevno pridobivanje stranaka okupljenih oko takozvane osmorke koje stvaraju saveze na županijskim razinama, preko čega se žele probiti i u vlast na razini Federacije BiH. Mehmedović je do sada uvijek bio simbol buntovnika unutar SDA, ali ga se u dobroj mjeri doživljavalo i kao nekoga tko se fiktivno postavlja radikalnom alternativom kako bi se Izetbegovićevo lice činilo umiveno i prihvatljivo.
S obzirom na to da je sarajevski SDA u dobroj mjeri izgubio utjecaj, ponajprije stoga jer je stranku napustio najveći broj utjecajnih kadrova te su pristupili bilo NiP-u bilo SBiH, sve se glasnije govori kako bi Mirsad Zaimović, član aktualnog vodstva stranke, mogao izroniti kao netko koga bi mogao podržati SDA. Sve to uz uvjet da SDA bude posve eliminiran iz federalne vlasti. Jedan od asova iz rukava ove stranke je Nedžad Branković, bivši federalni premijer, koji se čak gurao kao ključni pregovarač uime SDA prema hrvatskoj strani. No, do toga nije čak ni došlo zbog odnosa Izetbegovića i njegovih planova da se Hrvate posve eliminira iz vlasti.
Ograničenje Statuta
Branković, kao uglađeni i umjereni političar, menadžer koji vidi rješenje, a ne probleme, vjerojatno bi bio najbolje rješenje za SDA. Istodobno, u SDP-u BiH sve je izvjesnije, ako se u posljednji trenutak ne dogodi neka promjena, o čemu se nagađa, na čelo stranke će doći novi stranački dužnosnik.
Naime, prema Statutu te stranke, Nikšić se, nakon dva mandata na njezinu čelu, ne može više kandidirati za predsjednika. Postoje razmišljanja da se privremeno promijene te odredbe te da Nikšić ostane, no to se čini manje vjerojatnom opcijom. Zanimljivo je da, kao i u SDA, najveća stranačka snaga SDP-a ne dolazi iz Sarajeva, nego iz Tuzle. Zato se bivši gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović spominje kao najizvjesniji nasljednik Nermina Nikšića.