Zamjenica ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić obratila se danas na konferenciji „Uspješne žene u današnjem svijetu” koju su u povodu Međunarodnog dana žena, organizirali Večernji list BiH i M.T. Abraham Group.
Njen govor prenosimo u cijelosti:
Prije nego što počnem govoriti o pravima žena, jedan od ključnih koncepata o kojem treba razgovarati je koncept moći. Prilikom uspostavljanja ravnoteže između poslovnog i obiteljskog taj koncept moći uvijek ispliva na površinu. I obično se u većini institucija i poduzeća podrazumijeva da osoba koja ima moć upravlja procesima i ljudima, u određenom dijelu ili cjelokupno, te se podrazumijeva da u društvu moć uvijek imaju muškarci. Ako je ima žena, svi se tome čudimo i to slavimo kao 8. svjetsko čudo, pogotovo u BiH. Brojke su neumoljive, a mi žene moramo se truditi promijeniti ih. Dan žena nije dan kad bismo trebali samo razgovarati o ženama, pogotovo ženama u biznisu, jer tvrtke rade svaki dan i njihova dobit ovisi i o današnjem danu. Dokazano je da one tvrtke u kojima postoji rodna ravnoteža imaju uspješnije poslovanje i konkurentnije su na tržištu. Žene se s preprekama najviše susreću u tzv. korporativnoj kulturi zbog organizacijske pristranosti i majčinstva. Neka od ključnih pitanja koja se ženi postavljaju na razgovoru za posao su je li udana i koliko ima djece. To je osobito u zemljama koje su u tranziciji i to je jedan od ključnih razloga zašto je nezaposlenost žena veća nego muškaraca, zašto su primanja niža, zašto lakše žene dobiju otkaz i slično. EU je uveo dan jednakih plaća, a do poslodavca je hoće li taj dan dati jednaku dnevnicu svima. U EU su u listopadu lani donijeli smjernicu o rodnoj ravnoteži u trgovačkim društvima, gdje su države članice obvezne primijeniti tu smjernicu i do 2026. u upravama trgovačkih društava imati najmanje 40 posto žena na rukovodećim pozicijama. Sve te uprave moraju izbalansirati pametne procedure za napredovanje i osnovni kriterij za napredovanje moraju biti kvalifikacije i zasluge. Bilo bi idealno da se to uvede u sve segmente. Moj politički put počeo je 2007. godine. Tada sam radila na fakultetu kao asistentica. Jedan divan čovjek preporučio me za savjetnicu u Ministarstvu vanjskih poslova. Kada sam došla na razgovor, a čovjeka nikad nisam vidjela, nakon pet minuta, kad sam predstavila svoj rad, on kaže: “Što se mene tiče, dobila si posao šefa ureda.” I naučila sam sve što je trebalo naučiti, imala sam muškog kolegu koji mi je mnogo pomogao. Poslije sam prošla sve faze. I nakon uspjeha na izborima 2014. rekla sam da želim nisku poziciju, nisku jer sam tada već postala majka. To je ono ograničenje žene u napredovanju. Poslije sam prihvatila ozbiljniju poziciju koja zahtijeva angažman 24 sata jer dijete je bilo veće i samostalnije. Tada vam je potrebna podrška i supruga, i majke, i oca i koga god imate da biste uspjeli. Ja sam netko tko svoj posao obavlja profesionalno. Ministarstvo u kojemu radim, mogu slobodno reći, po zahtjevima je najteže i mogu reći da znam i da uvijek učim. Imala sam sreću i da sam učila od najboljih u politici. Svi su bili muškarci i nisam imala situacije da mi podmeću nogu ili da mi otežavaju, nego su me uvijek podržavali, a podržavali su me jer imam znanje i nije mi bilo teško učiti i raditi. Strpljenje je vrlina jer ni do čega se ne dolazi preko noći. Uspjeh uz rad i znanje sigurno neće izostati.•