Opće je poznato da stanovništvo BiH koje se bavi poljoprivredom rapidno stari, mladih koji se uključuju u ovu djelatnost sve je manje, pa je tako primjer na koji smo naišli u stolačkom selu Prenj vrijedan pozornosti. Zapravo, za susret s mladim Martinom Palametom, vlasnikom OPG-a "Palameta", zaslužne su trešnje iznimne kakvoće dopremljene na čapljinsku veletržnicu u Tasovčićima.
Pomogli roditelji i stric
Martin nam otkriva da se uz podršku roditelja upustio u za Hercegovinu veliki projekt - podizanje voćnjaka na površini od šest hektara. Zemlju je uzeo u koncesiju. Naravno, takav primjer ne propušta se pa smo Martina posjetili u Prenju, svratili smo i u trešnjik uz kuću pa krenuli u obilazak terena.
- Ideja za posao u koju sam se upustio je iz kuće, radili su moji roditelji i stric, djedovi i bake. Baka i djed su me vodili na njivu i čuvali dok su roditelji bili na drugom poslu. Ja sam krenuo uz njih i nastavio raditi. Baka i djed su ponavljali kako se od zemlje i rada živi, da od toga ima koristi - kaže za portal Večernjeg lista BiH Martin o tome kako se počeo baviti intenzivnim voćarstvom.
- Pomogli su mi roditelji i stric, najviše. Oni su mi dali ideju da krenem u veći posao. Mi obiteljski radimo oko tri hektara nasada voća, ali četiri godine nismo brali jer nam je led nanosio štetu. Na oko 1000 stabala svake godine je bilo štete. Ove godine leda nije bilo pa smo zadovoljni, sve je rodilo – šljive, trešnje, breskve, nektarine, mislim da će urod biti nikad bolji - kaže Martin, a mi konstatiramo da su trešnje pravo čudo.
- Radi se, ore, freza, davali smo im sada i malo vode, pa gnojiva, održavamo sve da ne bude trave jer što je zemlja bolje urađena, manje je bolesti, manje insekata. Površina zemljišta na OPG-u je oko šest hektara, tu smo posadili oko 700 stabala marelice, 500 stabala nektarine i 300 stabala breskve. Ostalo je neurađeno 20-ak duluma, zbog nedostatka vremena nismo uspjeli uraditi, ali planiramo najesen. Tu smo planirali sadnju kasnije breskve. Bilo je puno posla, bager je radio oko četrdeset dana, zemljište je bilo zapušteno, prava šuma, kupio se kamen, ravnalo… Sadilo se desetak dana, stavljali smo i zaštitnu mrežu protiv zečeva, zatezali koce i vezali sadnice breskve da idu ravno kako treba. Pomagali su mi prijatelji, plaćali smo radnike, bio jer to velik posao - objašnjava nam ovaj mladić, a mi ga pitamo rade li i prijatelji nešto slično.
- Zasad ne, nema ih puno koji se bave poljoprivredom. Oni su me pogurali u poslu - kaže za Večernjak.
Malo neobično, kažete, prometne ste struke, kakvi su daljnji planovi - zemlja ili…?
- Završio sam tri godine Prometnog fakulteta na Sveučilištu u Mostaru, mislim da ću ostati u ovome. Za sada se želim baviti poljoprivredom. Dubravska je visoravan općenito vinogradarsko-voćarski prostor. Ovdje su nekada bili stari vinogradi stolačke vinarije, lokacija je jako dobra. Kad sunce iziđe, odmah ga obasja, prostor je izložen suncu dok ne zađe. Uzvisina je pa ne bi trebalo biti ni problema s ledom, osim tuče, druge štete ne bi trebalo biti - kaže te dodaje kako u ovom poslu nije lako jer si obvezan "od jutra do sutra".
- Čitav si dan na suncu, radiš i kad je hladno, vrijeme ne možeš birati, ne radi se samo kad je kiša. Recimo, sada, uz započetu berbu trešanja, krajem mjeseca slijedi mladi krumpir, nakon toga rana breskva, pa rana nektarina, potom šljive… To je ono što sada imamo na rodu, sezona će trajati do početka kolovoza, a kada na rod stignu novi nasadi, trajat će do početka rujna, većinom će biti rano voće. Mislim na sezonu branja, a prije toga se također radi, možda i više - objašnjava.
Pomogli roditelji i stric
Martin nam otkriva da se uz podršku roditelja upustio u za Hercegovinu veliki projekt - podizanje voćnjaka na površini od šest hektara. Zemlju je uzeo u koncesiju. Naravno, takav primjer ne propušta se pa smo Martina posjetili u Prenju, svratili smo i u trešnjik uz kuću pa krenuli u obilazak terena.
- Ideja za posao u koju sam se upustio je iz kuće, radili su moji roditelji i stric, djedovi i bake. Baka i djed su me vodili na njivu i čuvali dok su roditelji bili na drugom poslu. Ja sam krenuo uz njih i nastavio raditi. Baka i djed su ponavljali kako se od zemlje i rada živi, da od toga ima koristi - kaže za portal Večernjeg lista BiH Martin o tome kako se počeo baviti intenzivnim voćarstvom.
- Pomogli su mi roditelji i stric, najviše. Oni su mi dali ideju da krenem u veći posao. Mi obiteljski radimo oko tri hektara nasada voća, ali četiri godine nismo brali jer nam je led nanosio štetu. Na oko 1000 stabala svake godine je bilo štete. Ove godine leda nije bilo pa smo zadovoljni, sve je rodilo – šljive, trešnje, breskve, nektarine, mislim da će urod biti nikad bolji - kaže Martin, a mi konstatiramo da su trešnje pravo čudo.
- Radi se, ore, freza, davali smo im sada i malo vode, pa gnojiva, održavamo sve da ne bude trave jer što je zemlja bolje urađena, manje je bolesti, manje insekata. Površina zemljišta na OPG-u je oko šest hektara, tu smo posadili oko 700 stabala marelice, 500 stabala nektarine i 300 stabala breskve. Ostalo je neurađeno 20-ak duluma, zbog nedostatka vremena nismo uspjeli uraditi, ali planiramo najesen. Tu smo planirali sadnju kasnije breskve. Bilo je puno posla, bager je radio oko četrdeset dana, zemljište je bilo zapušteno, prava šuma, kupio se kamen, ravnalo… Sadilo se desetak dana, stavljali smo i zaštitnu mrežu protiv zečeva, zatezali koce i vezali sadnice breskve da idu ravno kako treba. Pomagali su mi prijatelji, plaćali smo radnike, bio jer to velik posao - objašnjava nam ovaj mladić, a mi ga pitamo rade li i prijatelji nešto slično.
- Zasad ne, nema ih puno koji se bave poljoprivredom. Oni su me pogurali u poslu - kaže za Večernjak.
Malo neobično, kažete, prometne ste struke, kakvi su daljnji planovi - zemlja ili…?
- Završio sam tri godine Prometnog fakulteta na Sveučilištu u Mostaru, mislim da ću ostati u ovome. Za sada se želim baviti poljoprivredom. Dubravska je visoravan općenito vinogradarsko-voćarski prostor. Ovdje su nekada bili stari vinogradi stolačke vinarije, lokacija je jako dobra. Kad sunce iziđe, odmah ga obasja, prostor je izložen suncu dok ne zađe. Uzvisina je pa ne bi trebalo biti ni problema s ledom, osim tuče, druge štete ne bi trebalo biti - kaže te dodaje kako u ovom poslu nije lako jer si obvezan "od jutra do sutra".
- Čitav si dan na suncu, radiš i kad je hladno, vrijeme ne možeš birati, ne radi se samo kad je kiša. Recimo, sada, uz započetu berbu trešanja, krajem mjeseca slijedi mladi krumpir, nakon toga rana breskva, pa rana nektarina, potom šljive… To je ono što sada imamo na rodu, sezona će trajati do početka kolovoza, a kada na rod stignu novi nasadi, trajat će do početka rujna, većinom će biti rano voće. Mislim na sezonu branja, a prije toga se također radi, možda i više - objašnjava.
Za puni rod 6-7 godina
Martin kaže da za dolazak na puni rod novih nasada treba šest-sedam godina. Do tada se nada da će pokriti dio troškova ulaganja. Međutim, sadnja i podizanje nasada neće biti jedini Martinov posao jer, kaže nam, valja bušiti vodu, dio poljoprivrednika oko njega je uspio pronaći vodu pa se nada da će i on imati uspjeha. Uz spomenuto voće, Martin se upustio i u eksperiment - posadio je i desetak na led otpornijih mandarina te kesten čije je sadnice naručio iz Njemačke. A mi smo u jedno sigurni: ako Martin uspije, na Dubravama će biti još mladih voćara i vinogradara.