Mihael Pejak iz Kreševa imao je 12 godina kad je obolio od raka. Šest mjeseci ranije izgubio je oca od iste bolesti, a svi su strahovali da će i on umrijeti. No, borba, želja za životom i viša sila su ga spasili i danas on pomaže drugima.
Prvih godinu dana liječio se u Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu (tadašnji KCUS), ali ljekari nisu mogli otkriti o čemu je riječ. Kako je Mihael, kojeg od milja zovu Mikica, rekao u razgovoru za Klix.ba, liječnici su mislili da umišlja.
"Bila je to velika borba. Nitko mi nije vjerovao da me boli, a mene je 'razvaljivalo'. Rak je bio uz desni kuk i noga mi se počela sušiti. Tada su utvrdili da je ozbiljno. Htjeli su mi rezati nogu, ali danas je ovdje i zdrava je", kazao je Mihael nasmijan i pozitivan.
Ističe kako su ga liječnici otpisivali nekoliko puta i slali kući "da umre". Ali on se uvijek vraćao i borio. Nakon godine provedene u bolnici u Sarajevu otišao je u Ljubljanu. Dijagonosticiran mu je i Non Hodgkin limfoma. Prisjeća se kako je bilo dosta djece iz bivše Jugoslavije.
"U bolnici smo bili svi jedno i svi smo se zajedno borili i pomagali jedni drugima. U knjizi koju sam napisao imaju fotografije svih nas. Svi smo bili različite nacionalnosti, ali to nije bilo bitno i to se nikada nije gledalo. Na kraju, svi smo primali krv i to nas je spasilo, a nitko nije ni pitao ni gledao čija je. Važno je biti čovjek i pomoći drugome u nevolji. Danas organiziram donacije krvi i tako pomažemo drugima", rekao je.
Počeo je pisati još u bolnici. Prvo su to bile pjesmice, pa kratke priče, a na knjigu se odlučio mnogo kasnije. Kaže da je čekao da se izliječi jer svi su mu govorili da će mu se bolest vratiti.
"Bio sam uporan i molio sam se Bogu. Slali su me kući. Ali uvijek se događalo čudo i ja sam se vraćao. Na kraju nisam imao nikakvih terapija i ozdravio sam, ali prvo sam umro", kazao je.
Mihael je doživio kliničku smrt. Nakon nje nije mogao pričati, hodati i nije vidio. Sve je učio iz početka. Kaže da se tada ponovno rodio. Kliničku smrt doživio je prije 25 godina i kaže kako se osjeća kao da mu je upravo toliko godina. Humor mu je pomogao da sačuva zdrav razum.
"Imao sam i pogrebno odijelo koje su kupili za mene tj. za moju smrt. U knjizi ima i fotografija na kojoj sam u tom odijelu. Spasila me je viša sila. Izliječio sam se s 15,5 godina", rekao je.
Prisjećajući se tih dana kazao je kako u toj bolesti najviše pate bližnji pacijenta. U ovom slučaju, bila je to njegova majka koja je bila uz njega od prvog do zadnjeg dana i borila se. Njoj je posvetio knjigu "Ljubav jedne majke - Kako sam prebolio rak" koja je promovirana u Kreševu u sklopu humanitarne zabave povodom Adventa na kojoj su prikupljena sredstva od kojih će se kupiti prehrambeni paketi i podijeliti svima u Kreševu.
"Majka mi je bila najveći 'neprijatelj' jer ja nisam shvaćao. Krivio sam nju kada me je boljelo, krivio sam je za ubode i to što me je ostavila u bolnici, a poslije sam shvatao da je to najveća ljubav i da mi je ona bila najveći prijatelj. Jer ne zna se što je teže - dobiti tu bolest kad ste dijete i ne razumijete ili kad ste odrastao čovjek i razmišljate", kazao je.
Kad je izašao iz bolnice uslijedila je druga borba. Djeca nisu razumjela što mu se dogodilo kao ni to zašto nema kose, pa su ga zezala, vrijeđala i odgurivala od sebe. Srećom, bilo je uvijek onih bližnjih koji su ga bodrili i pomogli mu da se vrati. Školovanje nije završio do kraja, ali ističe da ne žali. Život je posvetio pomaganju drugima. Usprkos što su mu govorili da neće moći imati djece, oženio se i dobio prekrasnu kćerku koja je ispunila njegov život i dala mu još jedan smisao.
"Važno je prvo da sam sebi priznaš bolest, a potom i bližnjima kako bi te razumjeli. Važan je odnos liječnika s tim pacijentima jer ne mogu reći nekome da nema ništa od njega, da je otpisan i sl. Jedno vrijeme mi nisu dali da obilazim djecu i odrasle po bolnicama i razgovaram s njima jer ne shvaćaju. Oni ne znaju koliko je meni značila igraonica u kojoj smo se igrali, radionice i tete koje su s nama boravile, te svatko tko je došao popričati s nama", kazao je.
Danas redovno obilazi i djecu i odrasle u bolnicima i kućama. Pokazuje im svoje fotografije i priča o borbi. Apelira i na liječnike da imaju više razumijevanja i na bolnice da budu čišće jer samo jedna bakterija može uništiti cijelu borbu ovih pacijenata.
"Kada vide slike spoznaju što je bolest, što je život i dadne im nadu. Nikome nisam rekao da će biti lakše, već da će biti teško, ali moramo se boriti i ne smijemo se predati. Iz borbe možemo očekivati pobjedu, a ako se ne borimo ne možemo očekivati ništa", naglasio je.
Danas živi od reciklaže i prerade otpada, a svo vrijeme posvećuje humanitarnim aktivnostima. Novac od prodaje knjige "Ljubav jedne majke - Kako sam pobijedio rak" donirat će udruženju "Srce za djecu koja boluju od raka" kao doprinos u borbi malih heroja za život.
"Humanitarni rad me ispunjava iz razloga što vidite da ste nekome potrebni, da se ti ljudi raduju, da imaš za koga živjeti. Kako sam dobio dijete, to je dalo još jedan smisao mom životu. Treba pomagati ljudima. Jer i ja sam nekada trebao pomoć i pomogli su mi ljude koje nikada u životu nisam vidio u Ljubljani. Taj rad me ispunjava i daje dodatnu snagu", kazao je.
Ovaj veseli čovjek jako je cijenjen u Kreševu i svi ga pozdravljaju srdačno. U sklopu večeri kada je promovirao knjigu, pomogao mu je veliki broj volontera svih generacija i svi su se okupili s jednim ciljem - pomoći drugima i donijeti radost u sve domove tijekom blagdana.