“Prvo sam pomislio na mamu i tatu. Što će oni ako se, ne daj Bože, zaraze koronavirusom?! A bolnica u mom rodnom Livnu potpuno je nespremna, nema ni novca ni opreme, Livno je u strahu”, s tim mislima Luka Novokmet poslao je Livnjacima poziv u pomoć. Trebalo je hitno djelovati jer zaraza se sumanutom brzinom širi po cijelom svijetu. Javili su mu se Mario Šandrk i Mateo Dolić i – rođena je humanitarna akcija “Pomoć bolnici Livno”. U tom trenutku kao da se dogodila eksplozija: dobrota se širila Facebookom poput plimnog vala. Tisuće Livnjaka razasutih po cijelom svijetu pohrlile su u pomoć, na otvorene žiroračune počeo se slijevati novac, pljuštale su poruke podrške, razne ideje, logistički lanac volontera postajao je sve duži.
– Nismo ni sanjali da će akcija imati ovakav odjek, da će se naši dobri ljudi ovako odazvati. Od srca im hvala – ponosan je 25-godišnji Luka, koji nam se javio iz Frankfurta. Iz rodnog Livna otišao je jer nakon škole, poput brojnih drugih Livnjaka, nije mogao naći posao te se zaposlio u Lufthansi. No, i danas je srcem i dušom sa svojim roditeljima, dragim prijateljima, sa svojim gradom. Baš kao i Mateo Dolić, 24-godišnji Livnjak koji se skrasio također u Frankfurtu, u tvrtki Continental.
– Svesrdno sam podupro Lukinu ideju jer mi Livno jako puno znači. Dolje su mi obitelj i prijatelji, a i rođen sam u toj bolnici o kojoj ovise zdravlje i život cijele Hercegbosanske županije. Zatečeni smo reakcijama sugrađana, donacijama, spremnošću na bilo kakvu pomoć. Jako sam ponosan što smo u ovim teškim vremenima pokazali zajedništvo i slogu – sretan je Mateo.
Treći član veličanstvenog livanjskog trija koji je pokrenuo akciju jest 26-godišnji Mario Šandrk, strastveni nogometaš koji je iz Livna otišao prije godinu i pol, te se, poput Matea, zaposlio u frankfurtskom Continentalu. Bosanskohercegovačku Premijer ligu u futsalu zamijenio je velikim nogometom u njemačkom niželigašu, no sad mu je glavna preokupacija pomoć Županijskoj bolnici “Dr. fra Mihovil Sučić”. Što je njega pokrenulo na akciju?
– Teško je bilo slušati vapaje zaposlenika bolnice koji su pozivali u pomoć jer je stanje s opremom katastrofalno. Ljudi su bili zabrinuti, pa smo reagirali mi kad već nitko drugi nije htio – kaže Mario i nastavlja: – Prikupljamo novac i medicinsku opremu. Na našem PayPal računu trenutačno je više od 50 tisuća eura, a na računu udruge Marijanske vinkovske mladeži, koja nam je ustupila svoje račune, dosad je “sjelo” više od 30 tisuća KM. No, prikupljeno je mnogo više jer smo, zbog povrata poreza, brojne donatore uputili da novac uplate na račune bolnice i Livanjske zajednice Frankfurt. Prikupljeno je i puno medicinske opreme: respiratora, zaštitnih odijela, maski, rukavica...
Opremu nabavljaju, kaže Mario, uz pomoć dobrih ljudi i zahvaljujući osobnim poznanstvima. Kupuju je u BiH, Hrvatskoj, Njemačkoj, Kini, a imaju i donaciju iz Australije.
– Dakle, iz cijelog svijeta. Prva pošiljka trebala bi stići ovog tjedna. Oprema će biti prevezena kombijima, a iz Kine stiže zrakoplovom. Imamo jamstvo da na granicama nećemo imati problema – objašnjava nam Mario i naglašava da će bolnici slati isključivo medicinsku opremu te da će sav prikupljeni novac biti potrošen na opremu i lijekove.
Donatori su u prvom redu Livnjaci, ali uključuju se i ostali, primjerice Crnogorac Đorđije Pavićević, vlasnik Košarkaškog kluba Mornar iz Bara. Među prvima koji je uplatio novac bio je hrvatski izbornik Zlatko Dalić, “uskočio” je i trener Cibone Ivan Velić, a poduzetnik Mate Rimac ponudio je pomoć u nabavi opreme.
– Budući da gospodin Rimac poslovno surađuje s Kinom, njegovi suradnici i ja osnovali smo tim za nabavu medicinske opreme iz Kine – kaže Mario i otkriva da će se ovih dana u akciju uključiti još neki poznati ljudi u svijetu, ponajviše nogometaši.
Mario nas moli da obvezno spomenemo još dvoje članova tima, dvije važne karike u lancu pomoći. To su bajker Antonio Džeko, 36-godišnji računalni stručnjak zaposlen u livanjskoj bolnici, mnogima poznat kao tajnik popularnog Motokluba “Vukovi” Livno, te 22-godišnja Ana Tokić, koja radi u frankfurtskom Caritasu. Antonio je važna karika u dostavi opreme bolnici, a Ana je poveznica sa svim zajednicama i udrugama uključenima u ovaj plemeniti projekt.
Mario je svjestan da ovakve akcije prate i sumnjičenja, bojazan da novac ne završi u nečijim džepovima.
– Toga sam se najviše pribojavao – kaže Mario. – Naravno da ljudi žele da se njihov novac potroši za točno određenu namjenu. Na moje veliko zadovoljstvo, skeptika nije bilo, nismo imali nijedno pitanje vezano za novac i račune. Ljudi nam vjeruju, na čemu sam im zahvalan. Sve je transparentno, svakog dana objavljujemo stanje na računima i svaku pojedinačnu uplatu. Ljudi su oduševljeni!
Oduševljen je i Mario, ponosan na svoje Livno.
– Zadovoljstvo je raditi za svoje ljude i svoj grad. Pokazali smo, kad smo ujedinjeni, da nam je samo nebo granica. Livno je grad predivnih, velikodušnih ljudi, nažalost, neiskorištenog potencijala. Nikakvi velegradovi ne mogu biti bliski srcu kao rodni kraj. Sreća se ne može kupiti novcem, a danas se sve svodi na materijalno, živimo promašenim životima. Zaboravili smo ono najvažnije: biti ljudi! Livanjski je narod bio uspavan, razočaran. Usporedio bih ga sa strojem koji se dugo nije koristio, samo ga je trebalo pokrenuti. Mi, kojima je to uspjelo, ostat ćemo skromni i ponizni jer to je jedini ispravan način. Najbitnije je da svi ostanemo živi i zdravi – otvorio nam je dušu Mario Šandrk. Kapa dolje njemu i njegovu timu.